Bit će to kolosalno otkriće. Kako bismo ga produbili, u smislu mikro prirode stvarnosti, raspolažemo kvantnim otkrićem neodvojivosti unutarnjeg i izvanjskog. Sve je to u skladu s Peterovim promišljanjem. Danas znamo da je podjela na unutarnje i izvanjsko neodrživa, da je to ustvari iluzija koja je funkcionirala za Newtona i Descartesa, i da na dubljoj razini postoji jednota. Tako smo otkrili univerzum u razvoju koji je, od samoga početka, jednota. Uvijek i na svakom mjestu uključeni smo u cjelinu.

U skladu s tim okvirom javlja se naš temeljni izazov - ideja individualnosti ili drugim riječima rečeno, diskontinuiteta. Živimo u iluziji kako nismo povezani, kako nismo dio veće cjeline, kako smo odvojeni od. Nažalost, cjelokupni ekonomsko-politički sustav je utemeljen na toj premisi: odvojenost čovjeka i ostatka svijeta. Stoga smatram kako se ključni izazov sastoji u razbijanju te iluzije. Zato, Andrew, iznimno cijenim tvoj rad i metode uz pomoć kojih možemo naučiti kako se rasplinuti u evolucijskom procesu da bi uništili naš fragmentirani ego.

COHEN: Odličan opis. To je bit onoga što bih mogao nazvati "Evolutivno prosvjetljenje" -transcendiranje ega kako bismo doslovce nestali u i postali jedno sa samim procesom evolucije.
 
SWIMME: Mislim da se o tom okviru radi - spoznajemo kako nismo izolirani pojedinci već cjelina, preciznije rečeno, modus cjeline. Razvijamo sposobnost da na neki način strujimo u smjeru cjeline te na taj način - kako to Don opisuje - služimo životu. Darovana nam je moć koju nema niti jedna druga vrsta na planeti - ljudska svjesnost. No, ne radi nas samih, nego radi čovjeka kao takvog. Tek kada moć počnemo koristiti u službi cjeline, postajemo instrument putem kojega se cjelokupni evolutivni proces pomiče u sljedeću fazu svoje ljepote.

U smislu duhovnog razvoja, rekao bih kako se izazov vremena u kojem živimo sastoji u tome da postanemo ono što je Teilhard de Chardin nazvao "hominiziranim oblikom evolucijskog procesa". Teilhard je koristio riječ hominizacija za opisivanje procesa ljudske transformacije postojeće prakse i funkcija na zemlji. Zemlja stalno donosi odluke. Pravi izbore - u širem smislu te izbore nazivamo "prirodnim odabirom". Kada ondje ubacite ljudski izbor, sve eksplodira - promotrimo samo utjecaj odluka koje donosimo svugdje na planeti. Ljudske odluke su "hominizirale" proces prirodnog odabira - u dobru i zlu. Ljudi su prevladali prirodni odabir. Stoga prema novom okviru moramo sebe vidjeti instrumentima putem kojih univerzum odlučuje o kvaliteti života koju želi stvoriti. A te odluke nisu samo radi ljudi ili neke određene zajednice, već za korist cjelokupne dinamične, pulsirajuće planetarne zajednice.