Zatvaranje kruga između materije i uma

Peter M. Senge Peter M. Senge predsjednik je SoL-a, Society for Organizational Learning i profesor na MIT Sloan School of Management. Radio je s mnogim velikim korporacijama (Motorola, Federal Express, Intel) na unapređivanju sposobnosti timskog učenja. Proglašen je za jednu od pet najutjecajnijih osoba u povijesti menadžmenta. Njegova knjiga Peta disciplina najutjecajnija je knjiga iz tog znanstvenog područja izdana u posljednjih deset godina.

COS: Peter, koja su to pitanja koja te posebno intrigiraju u tvome radu?


I. Da li je moguće ostvariti "institucionalnu mudrost"?

Peter Senge: Obzirom da smatram kako se razvoj čovjeka odvijao u najmanju ruku na neuravnotežen način, oduvijek me je posebno zanimala evolucija ljudskih sustava. Činjenica je da raspolažemo s nevjerojatnom tehnologijom te da posjedujemo nevjerojatnu moć. Na život i na planetu možemo utjecati na nevjerojatne načine, bilo na makro ili mikro razini. Možemo uništiti svijet uz pomoć nuklearnog oružja, možemo utjecati na klimu, izmijeniti gensku strukturu živih bića te samu dinamiku evolucije. No, s tim nevjerojatnim moćima ruku pod ruku bi trebala dolaziti i mudrost. Nažalost, koliko je meni poznato dokaza o postojanju mudrosti nema, posebice ako govorimo o kolektivnoj mudrosti. Štoviše, čini se kako unutar društvenih sustava, koji u okviru institucija prakticiraju opisanu moć, više nego ikada prije "caruje" sljepoća. Za te sustave zasigurno ne možemo reći da su "inteligentni". Mislim da je opisani problem veoma značajan. Usporedio bih ga s djetetom kojemu roditelji daju sve "opasnije" igračke bez da se zapitaju o zrelosti djeteta da iste koristi na ispravan način.

Stoga me je oduvijek zanimalo je li uistinu moguće unaprijediti "institucionalnu ili organizacijsku inteligenciju", odnosno njihovu sposobnost za kolektivno razumijevanje, za dostizanje "institucionalne mudrosti", uz uvjet da mudrost definiramo kao "duboko razumijevanje dugoročnih posljedica poduzetih aktivnosti." Iako je ovo jednostavna definicija, smatram je konzistentnom s različitim predodžbama o tome što mudrost u stvari jest. Pitanje koje iz svega navedenog proizlazi odnosi se dakle na sposobnost ljudskih bića da svjesno razvijaju mudrost na institucionalnoj razini. Uvijek iznova posebno naglašavam "institucionalnu razinu" obzirom da se moć uglavnom ostvaruje kroz razne institucije društva. Ovdje se ne radi, primjerice, o pojedinačnom znanstveniku koji posjeduje sposobnost utjecanja na strukturu DNA, već o svim resursima koji podržavaju tog pojedinačnog znanstvenika u njegovom nastojanju da utječe na strukturu molekule. Ne radi se, dakle, o vama ili o meni, pojedincima koji voze svoje automobile stvarajući tako ugljični dioksid koji završava u atmosferi. Radi se o cjelokupnoj infrastrukturi proizvodnje i potrošnje goriva. Radi se o multi-institucionalnim ili inter-institucionalnim procesima, što govori o značaju znanja, razumijevanja i mudrosti na institucionalnoj i inter-institucionalnoj razini.

Stoga su, za mene osobno, ovo oduvijek bila značajna pitanja. Sve ti je to, Otto, poznato jer sam o tome već ranije govorio i pisao u knjizi Peta disciplina. Svijet biznisa me osobno nikada nije baš previše zanimao. Svijet biznisa mi je poslužio kao domena unutar koje se može učiti o toj novoj vrsti znanja i mudrosti koje nam treba poslužiti kao alat za istinske promjene. Moguće je promišljati na sljedeći način: "Obzirom da moramo smanjiti emisiju ugljičnog dioksida u atmosferi, moramo okupiti sve predstavnike svjetske transportne industrije kako bi osmislili novi način transporta ljudi i roba od točke A do točke B te s njima razgovarati o promjeni." Nažalost, u opisanom pristupu ne vidim niti najmanju mogućnost za istinsku promjenu. Opisani pristup najvjerojatnije neće polučiti nikakve rezultate. Moramo osmisliti nešto drugo, nešto složeno i izazovno, a to "nešto" se zasigurno nalazi izvan granica trenutno raspoloživih pristupa. To "nešto" u isto vrijeme se koristi dinamičkom, bihevioralnom i institucionalnom kompleksnošću koja obuhvaća pokretačke sile koje određuju prilike u današnjem svijetu.

Osobno me, dakle, intrigira stvaranje prostora, klime i uvjeta za dostizanje opisane vrste spoznaje. Najznačajnija iskustva u svome radu dobio sam kroz treninge, odnosno podučavanje drugih. Mnogo sam puta uvidio kako je doista moguće stvoriti prostor u kojem ljudi dosežu duboko iskustvo samih sebe, okoline i drugih ljudi u toj okolini, te spoznaju o tome što to ustvari znači "biti živ i otvoren", koja je tajna života kojeg živimo - te ne temelju opisanih iskustava jednu posebnu revitalizaciju ljudskog bića.