Na radionici sam razgovarao s predsjednicom uprave jedne od najvećih korporacija u svijetu, odgovornom za biznis vrijedan 13 milijardi dolara. Razgovor je zaista bio sjajan. Prilikom našeg prvog telefonskog razgovora nakon radionice, nekoliko mjeseci kasnije, rekla je da joj se "...čini kako smo jučer bili zajedno." Nešto se u našim glasovima međusobno prepoznalo. To nešto nema veze sa sadržajem razgovora, više me podsjeća na frazu o bebama koje prepoznaju majčin glas. Prije negoli riječi povežemo s određenim koncepcijama, prepoznajemo glas i to je ustvari pravi medij. Prilikom iznošenja priče, glas igra važnu ulogu jer sam glas prenosi mnoštvo informacija. Vrlo zanimljivo.

Posljednju večer sam proveo u slušanju razgovora oko logorske vatre, i to zatvorenih očiju. Nisam trebao gledati u govornika. Prepoznao bih mu glas, a slušanje zatvorenih očiju mi je omogućavalo da čujem sadržaj kojeg inače ne bih mogao čuti. Nešto je u tim trenucima govorilo. Mislim kako je to nešto ustvari drevna infrastruktura za izgradnju zajednice, a ona se odnosi na jednostavno osiguranje prostora ljudima za iznošenje osobnih priča što im osigurava da se "njihov glas čuje". Ako u okviru petodnevnih seminara koje provodimo postoji vježba koju nikako ne smijemo ukloniti, onda je to jutarnji chech-in (vježba uključivanja prilikom koje svaki od sudionika iznosi osjećaje i razmišljanja u tom trenutku - op. ur.). Ljudi naprosto obožavaju chech-in, te ga ponekad moramo nasilno prekidati. Kada im na kraju seminara poručimo kako se radi o posljednjem chech-in-u, osjetim njihovu tugu. Smatram kako se ovdje radi o najstarijoj metodi izgradnje zajednice, ljudima koji sjede u krugu i međusobno razmjenjuju svoje male, osobne priče.

COS: Sve što si rekao podsjetilo me je na razgovor s Franciscom Varelom. On mi je naime govorio o najznačajnijoj slijepoj točki u njegovom području istraživanja - iskustvu. "U spoznajnoj znanosti ne raspolažemo metodologijom kojom je moguće tretirati iskustvo." To me je podsjetilo kako se organizacijsko učenje temelji na povezivanju iskustva i spoznaje na pojedinačnoj razini s kolektivnim iskustvom i institucionalnim upravljanjem.


VIII. Iskustvo, istina i participativna znanost

Peter Senge: Tako je. "Istina" je zanimljiva koncepcija. Koncepciju "istine" razvili smo za vrijeme industrijalizacije te je poistovjećujemo sa "znanstvenom istinom" koju ujedno smatramo jedinom istinom, te koja se odnosi na fizičku, manifestiranu stvarnost. No, postoji i druga, starija definicija "istine" koja se odnosi na istinu osobnog iskustva. To nas nadalje vodi prema dubljim dilemama obzirom da iskustvo ne možemo ograničiti na neku posebnu koncepciju. Iskustvo se ne može pretvoriti u neku posebnu koncepciju. Stoga možemo reći kako postoje različite definicije "Istine": iskustvena i konceptualna.

Jedno od najzanimljivijih pitanja je drevno pitanje koje se odnosi na integraciju obje definicije istine. Da li je ona moguća? Iskustvena istina - istina koju ne možemo izgovoriti riječima - sadržana je u osobi koja je doživjela iskustvo. To je razlog zbog kojeg nitko ne može sa sigurnošću reći što se dogodilo u krugu te iznova stvoriti iskustvo tog trenutka. Jednostavno moraš sudjelovati i proživjeti iskustvo na licu mjesta. No, ako bi bilo moguće na temelju toga stvoriti konceptualnu istinu, tada bi se ipak stvorila neka vrsta poveznice. Iako se iskustvena razina ne može reducirati na koncepciju, tek se njihovom zajedničkom uporabom može spoznati konačna istina!

U duhovnim tradicijama svijeta postoji jedan nevjerojatan paradoks, obzirom da ljudi drevna učenja smatraju istinom iako se zapravo radi samo o koncepcijama. Ključni princip koji je izgubljen u ovim modernim vremenima odnosi se na integraciju stvarnog života i iskustvene istine, odnosno iskustva koncepcije. Ako se stvarni život i koncepcija koju smo artikulirali doista mogu integrirati, tada je to prava istina.

Tada iznova uočavamo fragmentaciju industrijskog znanstvenog modela koji nam govori kako je istina ustvari nešto apstraktno, nepovezano i odvojeno od iskustva. Iskustvo nije važno! Ustvari, iskustvo može samo izvitoperiti istinu! To se naziva subjektivnost. Svijet iskustva morate odvojiti od objektivnog svijeta, a u objektivnom svijetu se krije istina. Jednako tako, pogrešnim smatram iskustveni svijet proglasiti istinitim, zato što smatram kako ljudska bića egzistiraju na više razina.


COS: Peter, hvala ti na ovom razgovoru.