De Maree je za opisani proces koristio termin socioterapija. Vjerojatno je u pravu ako proces promatramo sa stajališta svrhe ili namjere, odnosno teorije promjene. Govori nam o tome na koji način možemo na kolektivnoj razini preuzeti odgovornost za uvjete koje smo sami stvorili. No, varka u ovoj izjavi leži u tome što je veoma jednostavno "prihvatiti odgovornost", a da je u stvarnosti uopće ne iskusimo. Stoga smatram kako nam konceptualni alati dinamike sustava, kada se vješto koriste, mnogo pomažu u stvaranju teorija koje zatim ljudima pojašnjavaju način na koji je njihovo vlastito ponašanje utjecalo na stvaranje neugodnog položaja u kojem se trenutno nalaze.

Iako se različite organizacije na tržištu susreću s jednakim "izvanjskim silama", one postižu značajno različite rezultate. Zašto se to događa? Uzrok tome treba tražiti u drugačijim mentalnim, kognitivnim, emocionalnim, biheviorističkim i organizacijskim strukturama unutar njih samih. Iz tog razloga pojedinac može odrasti u velikom siromaštvu i dostići prosvjetljenje, dok ostalih 99 siromašnih osoba ostanu žrtve cijeloga života. Iako su odrasli u potpuno jednakim uvjetima, nešto je tom pojedincu omogućilo da se drugačije ponaša, drugačije djeluje i tumači svijet oko sebe. Sustavna perspektiva u osnovi se bavi otkrivanjem načina na koji stvaramo stvarnost u kojoj živimo.

U ovom trenutku pokušavam, zajednički sa svojim suradnicima, otkriti na koji način se problemi stvaraju na kolektivnoj razini, te posljedično tome, na koji način možemo na kolektivnoj razini stvoriti neku sasvim drugačiju stvarnost. To je izravno povezano s filozofijom organizacijskog učenja na koju se naš rad oslanja, i koja je, u svojoj suštini, filozofija sustava. No ipak, današnji su alati malo drugačiji.

COS: Možete li nam detaljnije reći o tim alatima?

Peter Senge: Naravno. Radi se o ontološkim ili epistemološkim (spoznajnim) alatima - dakle o alatima koji pojašnjavaju na koji način ljudi konstruiraju svoje tumačenje stvarnosti, zatim o biheviorističkim alatima à la Chris Argyris koji pomažu u razumijevanju dinamike koja potkopava međuljudske odnose, te alatima koji se bave aspiracijama ili osobnim vizijama koje se zatim koriste kao pokretačka sila. Stoga bih istinsku filozofiju sustava opisao kao onu koja pomaže da se zatvori krug između ljudskog bića, njegovog iskustva stvarnosti i njegovog osjećaja sudjelovanja u cjelokupnom iskustvenom krugu. Zbog toga je Francisco Varela sistemski mislilac. To je razlog što mnoge različite metodologije, s ponekad potpuno različitim ciljevima, u osnovi proizlaze iz slične ontološke perspektive. Interaktivnost je jedan od načina da promišljamo o stvarnosti. U materiji se ne događa ništa što bi se u osnovi moglo razdvojiti od uma. Stoga mislim kako je učitelj Nan vjerojatno u pravu. Postoji pitanje iznad svih pitanja.

COS: Živim i radim ovdje u Bostonu već godinu i pol dana. No, do ovoga trenutka nikada mi nije bilo toliko jasno što sistemsko razmišljanje ustvari jest, te na koja područja se tvoj rad odnosi. Ako sam dobro razumio, radi se o alatima koji pomažu u zatvaranju kruga od iskustva i ponašanja natrag prema uzroku.

Peter Senge: Zanimljivo mi je tvoje shvaćanje. Nisam o tome razmišljao na takav način.


V. Sustav ne možete razumjeti ako ga niste stvorili

COS: Chris Argyris je u našim razgovorima na neki način parafrazirao misao Kurta Lewina "ne možeš razumjeti sustav ako ga ne promijeniš" idejom kako se "sustav ne može razumjeti ako se u njegovom stvaranju ne sudjeluje." Da sam kojim slučajem prije našeg razgovora morao odabrati rečenicu kojom bih opisao tvoj rad, odabrao bih upravo ovu. Tvoj rad, naime, vidim ne samo kao izučavanje određenih, danih informacija, već kao stvaranje novih informacija koje nas mogu odvesti do nove teorije ili nove vrste istraživanja.