Prodaju muških odijela ne možemo nigdje u svijetu, pa tako ni u SAD-u, svrstati u atraktivne djelatnosti. Moda i ukusi se često mijenjaju a gospodarska grana bilježi 2 do 3% godišnje kontrakcije. Broj prodanih odijela se stalno smanjuje pa je tako od 1994. godine do danas smanjen za 40% dosegavši razinu od samo 6 milijuna prodanih komada. Propadanje robnih kuća povuklo je u negativnoj spirali za sobom i djelatnost trgovanja muškim odijelima. Veliki samostalni specijalizirani trgovci nisu prošli ništa bolje - gurnuti su u stečaj ili se "refokusiraju" na druga područja. Znakovito je da je George izgradio zapanjujuće uspješan posao koji se temelji na muškoj klijenteli koja uglavnom ne voli kupovati, u djelatnosti koja se već dva desetljeća nalazi na silaznoj putanji i gdje djelatnici uglavnom ne vole svoj posao. Usprkos tome, Men's Wearhouse je ostvario zaradu u svakom tromjesečju, a prihod mu se upeterostručio. Kako je sve to moguće?

"Jednostavno" kaže George. "Mi se ne bavimo odijelima. Mi smo u poslu s ljudima. Svi drugi se bave odijelima."

"Većinu vremena koristimo za kreiranje pozitivnog iskustva našeg osoblja, nastojimo ga unaprijediti iz godine u godinu. Ako promotrimo što se zapravo događa u svijetu maloprodaje, vidimo da se sve svodi na interakciju djelatnika i kupaca. Temeljno pitanje postaje: 'Kakvu energiju osjećate u trgovinama?' Kada komunicirate s prodavačima koji izgledaju profesionalno i zadovoljno, znate da ste pronašli tvrtku koja dobro posluje."


Novo shvaćanje važnosti dioničara

Prije desetak godina George je zapanjio Wall Street. Prekršio je osnovno "kapitalističko" pravilo prema kojem maksimalizacija vrijednosti za dioničare kroz najveću moguću zaradu po dionici (EPS) mora biti glavni prioritet svake kompanije. Prilikom obraćanja analitičarima George je istaknuo da tvrtka Men's Wearhouse svoje odnose sa dionicima vrednuje sljedećim redoslijedom:
1. djelatnici,
2. klijenti,
3. dobavljači,
4. dioničari,
5. zajednica koju Men's Wearhouse opslužuje.