Osim toga, mentalni modeli uopće nisu nešto novo. Parabolu o pećini koja govori o skupini ljudi i sjenama na zidu koje oni poistovjećuju s pravom stvarnošću u svom je čuvenom djelu Država davno prezentirao grčki filozof Platon. U Platonovoj originalnoj priči jedan pripadnik grupe iznenada otkriva pravu istinu o prirodi i izvoru sjene te ubrzo zatim, nakon pokušaja da svoju spoznaju podijeli s drugima, biva ubijen. Stoga Platon zaključuje: "Svi smo mi isti... zavedeni pećinski ljudi koji svoje djelovanje temelje na nepotpunoj i iskrivljenoj percepciji realnosti... pružajući nasilan otpor prema svemu i svakome tko istu dovode u pitanje!"

Majko mila! Navedena konstatacija nameće neka teška i ozbiljna pitanja:
- Hej, što je to pogrešno u mojoj percepciji svijeta?
- Zbog čega ljudi tako često odbacuju Istinu kada je ona toliko očigledna?
- Kakve to uopće ima veze sa mnom i s mojom organizacijom?

Počnimo s posljednjim pitanjem. Ono je posebno važno budući da mnogi mentalni modeli svakodnevno ograničavaju razvoj naših organizacija. Brojne studije slučaja o sjajnim idejama koje nikada nisu zaživjele u praksi potvrđuju takvu tvrdnju. Iskustvo također. A zašto se to dešava? Jednostavno zato što nisu usklađene s prevladavajućim uvjerenjima ili pretpostavkama.


Tekst je u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...

Komentar

Strip Sjene neandertala na jednostavan i slikovit način govori o istini i cjeloživotnom učenju te o njihovu međuodnosu kao središtu osobnog razvoja ali i opstanka i napretka čovječanstva. Autor stripa interpretira istinu ne kao činjenicu nego u ovisnosti o mentalnu sklopu, koji se u literaturi o “organizaciji koja uči” naziva mentalnim modelom. Zato se može reći da istina nije o

pročitaj...