U pripremi za pisanje ovog teksta prisjetio sam se dijaloga od prije 25 godina kada mi je kao mladom voditelju računovodstvenog sektora ponuđeno da preuzmem funkciju v.d. direktora poduzeća u kojem sam tada radio godinu dana. Zbog određenih problema u poslovanju direktor je smijenjen. Ponuda i situacija veoma su me iznenadili. A još i više to što nekolicina starijih, iskusnih “mačaka”, nije pokazala želju da prihvati odgovornost. Najiskusniji od njih, pomoćnik direktora, na kolegijima uvijek aktivan i kritičan, na moje pitanje o tome zašto ne preuzme vođenje poduzeća odgovorio je: “E moj kume, jedno je pametno pričati, a drugo je pametno raditi!”
Četvrt stoljeća kasnije, promišljajući o neuspjesima izrade i realizacije poduzetničkih strategija, prisjećam se Goetheovih riječi: “Znanje nije dovoljno, moramo ga primijeniti. Volja također nije dovoljna jer je moramo provesti u djelo.”
Jednostavno, tek PREDANIM RADOM i marljivošću stječu se prava znanja, uspješno provode promjene, postiže svekoliki uspjeh i zadovoljstvo, izvrsnost i dugovječnost preživljavanja na tržištu. Na žalost, unatoč tome što se svi mi ponosimo Draženom Petrovićem život kojega simbolizira uspjeh utemeljen na talentu i predanom trudu (radu), analizom dostupnih informacije zaključujem da u nas postoji tek mali broj osoba spremnih na ŽRTVOVANJE, odnosno bezuvjetno ulaganje energije i vremena u osobni razvoj i razvoj organizacija kojima pripadamo (obitelj, poduzeće, država). U takvoj situaciji, u okolnostima u kojima se kao zemlja nalazimo, teško možemo očekivati pozitivne promjene.
Osobno sam uvjeren da se tim, na prvi pogled primitivnim i jednostavnim “fizičkim” pristupom (rad, disciplina, žrtvovanje) mogu riješiti mnogobrojni problemi vezani uz izradu i provedbu strategija budući da se predanim radom nagon i genetika zamjenjuju razumskim odlučivanjem. Predani rad dovodi do različitih iskustava a time i do stvaranja znanja kojima se osnažuju kvalitete poput “hrabrosti” i “inovativnosti”. Pravi bi savjet stoga bio: kombinacija DISCIPLINE I KREATIVNOG PRISTUPA ili kombinacija Sengeove Pete discipline i Sun Tzuovog Umijeća ratovanja.
Izuzetnu priču o sinergiji “učeće organizacije” i strateškog menadžmenta u svojoj knjizi Kako život imitira šah ispričao je bivši svjetski šahovski prvak Gari Kasparov. U knjizi zaključuje da je u životu najvažnije “igrati svoju igru”. Prevedeno na jezik poduzetništva “igrati svoju igru” znači prepoznati i uvažiti TEMELJNE VRIJEDNOSTI LJUDI jer temeljne vrijednosti, poput konzervativnosti, tradicije, agresivnosti, inovativnosti i posvećenosti kvaliteti snažno utječu na odabir strategije.
Mnogi menadžeri upuštaju se u proces kreiranja strategije potaknuti materijalnim stjecanjem, ambicijom i taštinom a bez cjelovitog sagledavanja temeljnih vrijednosti organizacije za koju su odgovorni. Takve strategije, stvorene bez upornog i višestrukog propitivanja u raznim smjerovima unutar i izvan organizacije, raznih interesnih skupina, uglavnom se ne prihvaćaju od cjeline pa stoga uglavnom ostaju nerealizirane. Dionike na koje se strategija odnosi ne uključuje se na pravi način u proces izrade pa zbog toga oni kasnije nisu posvećeni, nisu spremni eksperimentirati, preuzeti rizik i odgovornost.
Neovisno o veličini poduzeća, izrada i implementacija strategija i taktika obiman je i složen proces trajnog karaktera koji traži participiranje većine djelatnika svih poslovnih funkcija i hijerarhijskih razina koji se kroz timski rad, u otvorenoj i iskrenoj komunikaciji, kontinuirano obrazuju čineći time da “bogati postanu još bogatiji”.
Ako vas tako nešto zanima, u menadžerskim uredima svugdje u svijetu naići ćete na police pretrpane raznim planovima. Nakon kratkog vremenskog perioda provedenog u središtu pozornosti danas mirno počivaju polako i sigurno tonući u zaborav. Unatoč slavlju uprava koje na raznim konferencijama slavodobitno prezentiraju “upravo osmišljen novi strateški plan” svi