Mentalni modeli: utjecaj na implementaciju strateških planova

John Kohl Jon Kohl, poslovni savjetnik i publicist, sedam godina je surađivao s Rare Center for Tropical Conservation’s na razvoju programa za upravljanje prirodnim parkovima. Nakon toga je pristupio World Heritage Centeru UNESCO-a kako bi unaprijedio sustavni pristup inicijalno razvijen u Rareu.

Ako vas tako nešto zanima, u menadžerskim uredima svugdje u svijetu naići ćete na police pretrpane raznim planovima. Nakon kratkog vremenskog perioda provedenog u središtu pozornosti danas mirno počivaju polako i sigurno tonući u zaborav. Unatoč slavlju uprava koje na raznim konferencijama slavodobitno prezentiraju “upravo osmišljen novi strateški plan” svi mi dobro znamo da su njihova “remek djela” kratkog vijeka trajanja, vjerojatno čak i mrtva u samom trenutku rođenja.

Začudo, organizacije širom svijeta i dalje nastavljaju s marljivim osmišljavanjem uvijek novih strateških tvorevina unaprijed spremne na njihov neslavni završetak. Uzroci takvih neuspjeha duboko su skriveni u formi mentalnih modela koje lideri, menadžeri, razni drugi planeri i donatori koriste za razumijevanje poslovnih procesa i proizvoda određenog poduzeća. Iako navedeni problem susrećemo u mnogim institucijama i poslovnim poduzećima, u ovom tekstu ćemo pokušati rasvijetliti funkcioniranje takvih modela na konkretnom primjeru organizacija koje se bave upravljanjem prirodnim parkovima.

Prirodni parkovi i rezervati, bilo da se radi o javnim ili privatnim, velikim ili malim, dio su društvene zajednice u mnogim zemljama svijeta. U kontekstu planiranja svi oni, bez obzira na svoja obilježja, susreću se sa sličnim problemima. “Planiranje” je dokazano najčešće korištena menadžerska funkcija upravitelja. Međutim, čini se kao da je neka “crna rupa” zaposjela dugački hol koji se proteže od početne namjere planera do implementacije plana u praksi.

Strateški plan može preuzeti razne oblike. Primjerice, strateški pristup se koristi u izradi razvojnog plana, plana turističke djelatnosti, fi nancijskog plana ili plana zaštite. Pri tome menadžeri parkova u proces planiranja ulaze apsolutno uvjereni da će se plan na kraju implementirati. Da nije tako, ni jedan direktor nikada ne bi odlučio potrošiti velike novce i bezbrojne radne sate na projekt koji će u ladici skupljati prašinu u društvu drugih starih dokumenata iste sudbine.

Pa ipak, tijekom samog procesa, lideri i menadžeri nesvjesno sami podižu barijere koje ometaju implementaciju planova i sami miniraju projekte koje stvaraju s toliko žara. Poput tihih mehanizama, u pozadini njihove svijesti bruje razne sustavne strukture koje ih nesvjesno ometaju umjesto da im pomažu u radu. Kada bi lideri i menadžeri samo na trenutak zastali kako bi pokušali bolje razumjeti svoje mentalne mehanizme - tj. modele - mogli bi ih transformirati i tako značajno umanjiti mogućnost da određena ograničenja zaustave proces.

Više je znanstvenih studija ukazalo na opsege neuspješnih implementacija strateških planova (Burby, 2003.; Lachapelle et al., 2003.; Lane, 2003.). Praksa pokazuje isto. Svaki imalo iskusniji menadžer u svojoj organizaciji već je naišao na poneki primjer neuspješnog planiranja pa tako i upravitelji prirodnih parkova u središtu zanimanja ovog teksta. Početkom 2000. godine, dok sam radio na prostoru Mesoamerike (eng. Mesoamerica - prostor srednje Amerike koji se proteže od centralnog Meksika na sjeveru do Hondurasa i Gvatemale na jugu - op. ur.) kao konzervator i upravitelj parkova, redovito sam kolegama ukazivao na seriju javnih planova Dominikanske Republike koji su neposredno nakon izrade posve iščezli iz domene javnog interesa. Isto se dogodilo u Gvatemali gdje skupi i pomno osmišljeni plan razvoja ekoturizma u rezervatu Cerro San Gil još uvijek čeka na “bolje dane”. Ista situacija je u Meksiku. Planovi razvoja Sian Ka’ana i Cerro Grande Manantlana nakon objave u medijima još i danas mirno počivaju u ladicama lokalnih menadžera i čekaju da netko s njima nešto napravi. Nacionalni park La Tigra u Hondurasu kao i ugledni Nacionalni park Galapagos razvili su posebne strateške planove upravljanja prirodnim potencijalima koji su nedugo nakon objavljivanja i kratke bure nestali bez traga.

Komentar

Nikola Nikšić

U pripremi za pisanje ovog teksta prisjetio sam se dijaloga od prije 25 godina kada mi je kao mladom voditelju računovodstvenog sektora ponuđeno da preuzmem funkciju v.d. direktora poduzeća u kojem sam tada radio godinu dana. Zbog određenih problema u poslovanju direktor je smijenjen. Ponuda i situacija veoma su me iznenadili. A još i više to što nekolicina starijih, iskusnih

pročitaj...