Mentalni modeli: barijere implementaciji planova

Problemi u implementaciji planova uglavnom se javljanju zbog uvjerenja i pretpostavki, dakle mentalnih modela menadžera. Što je posve razumljivo budući da svaki čovjek, ako ne prođe kroz specifi čni trenažni proces, nailazi na poteškoće u osvještavanju vlastitih duboko usađenih ideja. Kako ostaju neotkriveni, mentalni modeli utječu na ljude pa oni neprestano ponavljaju iste obrasce ponašanja. (Vidi:
Priča o neuspjehu: strateško planiranje u organizacijama koje upravljaju prirodnim parkovima.) Međutim, jednom kada ih lideri i menadžeri prepoznaju brzo će shvatiti kako se zapravo radi samo o njihovim vlastitim pretpostavkama a ne i o “pravoj istini”. Kada razviju sposobnost da svoje promišljanje ne izjednačuju s “neospornom istinom” mnogo jednostavnije modeliraju vlastite pretpostavke te dolaze u situaciju da ih jednostavno zamijene novim interpretacijama stvarnosti.

Ako se sada vratimo tradicionalnom načinu razmišljanja upravitelja parkova, nailazimo na cijeli niz pretpostavki koje značajno utječu na proces planiranja i koje se mogu grupirati u četiri osnovne kategorije:
• Učenje i konzultanti,
• Proces planiranja,
• Priroda plana,
• Format plana.

Iako proizvoljan, ovakav način razvrstavanja čitatelju pomaže u organiziranju vlastitog mentalnog modela radnog naziva “mentalni modeli koji pojašnjavaju ograničenja u implementaciji planova”.

Dijagram uzročno-posljedične petlje u nastavku zorno prikazuje tradicionalni klasični model planiranja na kojeg uobičajeno nailazimo kod menadžera prirodnih parkova. Obično je snažno usmjeren na upravljačke resurse i ekspertizu konzultanata, a malo (ili čak nimalo) na učenje. Ovakav model ne pokazuje snagu i utjecaj odnosa već se o njima zaključuje na temelju prisustva ili odsustva pojedine varijable. Primjerice, varijabla “učenje” ne pojavljuje se u ovom modelu, ne zato što menadžeri ne razmišljaju o učenju već zato što učenje u njihovim mentalnim modelima nije toliko važno. (Umjetnost učinkovitog modeliranja sustava sposobnost je uključivanja što manjeg broja varijabli a da iste i dalje kvalitetno reprezentiraju funkcioniranje sustava kao cjeline.) Takav model, gledano kroz prizmu klasičnog menadžmenta, odgovara na sljedeće pitanje: “Kakav je odnos između strateškog planiranja i menadžerskih problema?”


Tekst je u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...

Komentar

U pripremi za pisanje ovog teksta prisjetio sam se dijaloga od prije 25 godina kada mi je kao mladom voditelju računovodstvenog sektora ponuđeno da preuzmem funkciju v.d. direktora poduzeća u kojem sam tada radio godinu dana. Zbog određenih problema u poslovanju direktor je smijenjen. Ponuda i situacija veoma su me iznenadili. A još i više to što nekolicina starijih, iskusnih

pročitaj...