Relevantne informacije pokušavamo prona�i kroz obiteljsko stablo, percepciju predstavnika ili istra�ivanjem tjelesne percepcije klijenta. Tra�imo najopasnija podru�ja i najtraumati�nije doga�aje iz �ivota klijenta ili iz njegova sistema. To su podru�ja koja ljudi izbjegavaju i stoga ona stagniraju, gube�i dodir sa �ivotnom stvarnoš�u koja te�e kroz klijenta. Stoga su to najplodnija mjesta za iscjeljivanje.

I ja sama djelujem kao rezonantno tijelo. Vrlo pozorno pratim svoje reakcije kao i tjelesnu prisutnost klijenta. Govori li klijent, primjerice, o masovnom iskustvu izgona nakon rata, i ne pokazuje nikakve reakcije ili se smije dok pripovijeda tu tragi�nu pri�u, pitam sebe ili njega, kada je obiteljski sistem to nau�io, što to zna�i, kada se obiteljski sistem nau�io ponašati na taj specifi�ni na�in dok bi u toj situaciji bilo prikladnije reagirati druga�ije, emocionalnije? U kojoj je situaciji ta reakcija na gubitak i prijetnju smrti bila najbolji odgovor koji je jam�io opstanak?

Klijent po�inje tjelesno ili emocionalno reagirati. Reagira uglavnom ponavljaju�i obrasce iz sistema, koje zajedni�ki istra�ujemo iz domišljatije pozicije od one koja je bila dostupna u vrijeme izvorne traume.

Ti se obrasci prenose naraštajima i omogu�avaju nam izravan uvid u okolnosti toga davno nestalog iskustva. Simptomi i sve što klijent ka�e ili izrazi punovrijedne su informacije o cjelini i �esto neposredno govore o dijelovima koji su bili odsje�eni i koji svjesno više nisu dostupni.

Struktura li�nosti oblikuje se u obitelji u ranom djetinjstvu. Na temelju toga mogu se izvla�iti zaklju�ci o okolnostima i obiteljskim uzorcima koje roditelji donose i predstavljaju. I oni su svoje strukture nau�ili kroz prve dojmove, tijekom svoje �ivotne povijesti ili kroz povijesne doga�aje.

Stoga pratimo trag do najrecentnije situacije ili doga�aja i uklju�ene osobe postavljamo kao predstavnike u tim okolnostima. Ne znamo kako, no predstavnici ili sami klijenti u stanju su nam dati vrlo to�ne podatke o tome kako se osje�aju, o tjelesnom ili psihološkom stanju osobe u �ijoj se ulozi nalaze. Zahvaljuju�i tomu mo�emo saznati što se dogodilo i što je onda nedostajalo. Mo�emo otkriti koji su impulsi bili odrezani zbog �ega Gestalt, cjeloviti krug tog doga�aja, nije mogao biti dovršen. Ta informacija o prekidu �ivotnoga toka prenosi se naraštajima i zato danas otkrivamo odgovaraju�i obrazac u klijentu. Prošli obrasci ne uklapaju se dokraja u trenuta�ne okolnosti. Zbog toga ih nazivamo simptomima.

Pomo�u predstavnika, u suradnji s klijentom, zatvaramo taj krug, zatvaramo Gestalt neke davne pri�e. Ulazimo u trans prošlosti, sada eksternalizirane i mijenjamo pri�i kraj, uvode�i nove informacije. Govorimo o unutarnjoj komunikaciji. Integriramo dijelove iz prošlosti koji su bili isklju�eni i izgubljeni. To zatim dolazi u tijelo klijenta i svjesno razmišljanje.