COS: Tako je, vezano za stvaranje organizacijskih struktura. Do kojih se konkretnih spoznaja došlo koje bi nam omogućile pomak od rekreiranja starih prema kreiranju novih struktura?

WO: Iskreno rečeno, nisam baš sigurna da smo do sada došli do nekih značajnih, konkretnih ostvarenja na ovom području. No, ako pogledamo o čemu se govori na konferencijama Academy of Management i o čemu se piše u stručnim časopisima tada možemo zaključiti da su stanovite premise koje uvjetuju rekreiranje struktura ipak otkrivene. Ako ništa drugo, danas smo sigurni da ljudi doista kreiraju strukture koje zatim započinju svoj vlastiti život i u cikličkom procesu utječu na aktivnosti svojih kreatora. Nažalost, nismo se odmakli dalje od ove spoznaje. Malo toga smo napravili u odnosu na ogromne mogućnosti koje nam pruža ova spoznaja u stvaranju drugačijih radnih uvjeta, posebice u smislu korištenja tehnologije. No, unatoč svemu, ostajem optimist da ćemo ipak, u skoroj budućnosti, u tom smislu biti mnogo efikasniji.

COS: Dakle, što je to što već sada znamo?


VI. Što znamo?

WO: U proučavanju organizacija? U kontekstu svih ili samo mojih istraživanja?

COS: U kontekstu Vaših istraživanja.

WO: Smatram kako postoji grupa ljudi kojoj je savršeno jasno da se korištenje tehnologije odvija na temelju određenih društvenih interesa jer tehnologija ne predstavlja neutralni alat s neutralnim ciljevima. Znamo da ljudi tehnologiju na radnom mjestu koriste na razne načine koji u velikoj mjeri nadilaze početne zamisli dizajnera. Znamo da korištenje tehnologije kontinuirano evoluira i mijenja način na koji ljudi rade što zatim povratno utječe i mijenja samu tehnologiju i način korištenja. Radi se o rekurzivnom procesu. Znamo da tehnološki artefakti nisu konačni, fiksni ili deterministički. O tehnologiji se često govori kao o fiksnoj, stabilnoj i monolitnoj tvorevini. Međutim, tako nije jer se ona svakoga dana mijenja kao što se svakoga dana mijenja i način njezinog korištenja od strane ljudskih bića što zatim utječe na organizacijske promjene.