Najvažnija je kvaliteta svijesti - II. dio

Wanda Orlikowski, Claus Otto Scharmer Wanda Orlikowski, doktorica znanosti, voditeljica Odsjeka za komunikacije na MIT-u i profesorica Informatike i organizacijskog razvoja pri MIT Sloan School of Management. Autorica je brojnih stručnih tekstova publiciranih u uglednim časopisima: The Academy of Management Review, Administrative Science Quarterly, Information Systems Research, MIS Quarterly, Organization Science i Research in the Sociology of Work and Occupations.

C. Otto Scharmer, redoviti profesor na MIT Sloan School of Management, i izvanredni profesor pri Center for Innovation and Knowledge Reserch, Helsinki. Suosnivač je SoLa, Društva za organizacijsko učenje, ELIASa, programa za razvoj liderstva pri UN Global Compact i autor knjige Theory U: Leading from the Emerging Future.

IX. Svrha znanosti je da produbi razumijevanje

WO: Po meni, svrha je znanosti produbiti razumijevanje. Prema tome, svrha znanosti menadžmenta je da produbi razumijevanje svih procesa i obrazaca važnih za funkcioniranje organizacija te da pomogne ljudima da naprave nešto pozitivno u svijetu u kojem žive. Stoga držim ironičnim što se uobičajeno smatra kako nam društvene znanosti trebaju radi "predvidljivosti i kontrole" dok u isto vrijeme, kroz predavanja, savjetovanja, napise u raznim publikacijama i javne rasprave znanstvenici s područja društvenih znanosti poručuju javnosti kako treba napustiti baš to: predvidljivost i kontrolu. Klasični pristup koji tvrdi: "Moj je zadatak da razumijem što se ovdje dešava kako bih predvidio na koji način određene sile utječu na ljude" i naš pristup koji pomaže ljudima da shvate određene društvene sile, u svojoj su biti kontradiktorni.

Opisana pragmatična orijentacija, koja nastoji identificirati autonomne izvanjske sile u procesu oblikovanja stvarnosti, u suprotnosti je s teorijom strukturacije o kojoj govorim. Pored toga, ona je opasna zato što je ugodna. A zašto je ugodna? Jer ako doista vjerujemo da izvanjske autonomne sile postoje, primjerice "tehnologija", tada se ne moramo mučiti kako bi ljude učinili efektivnim i efikasnim menadžerima i radnicima, ne moramo se brinuti o inovacijama i mijenjanju sebe. Giddens često naglašava ovaj obrazac i razliku između prirodnih i društvenih znanosti.

COS: U kojem se odnosu nalaze Vaš rad i društveni sustavi koje izučavate?

WO: Ljudi se koriste našim koncepcijama bez obzira na to koliko ih mi aktivno na to poticali. Netko će pročitati neki tekst i promijeniti način razmišljanja o nečemu te će već od sutra drugačije postupati. Takvi su praktičari "u duši", ako im se nešto čini smislenim i korisnim tada će to obavezno nastojati iskoristiti u praksi. Ljudi koje proučavamo kontinuirano se nalaze pod različitim utjecajima, ne samo formalne edukacije ili savjetovanja, već i raznih informacija koje pronalaze u novinama, izvještajima i na konferencijama koje posjećuju. Ti su ljudi iskusili čitav niz utjecaja te ih zatim prilagodili svojim potrebama.

Osobno bih se voljela aktivnije uključiti u rad s ljudima kako bih im pomogla interpretirati i implementirati moguće promjene proizašle iz uvida tijekom istraživanja. Danas mogu reći da sam u svezi s time tijekom vremena promijenila svoje osobne stavove, što ranije u karijeri nikada ne bih učinila. No, danas na stvari ipak gledam drugačije. Primjerice, nedavno sam istraživala skupinu "virtualnih djelatnika" jedne kompanije i s njima odradila seriju radionica na kojima smo uz pomoć dijaloga došli do fascinantnih rješenja i alternativnog dizajna za neke evidentne probleme.

COS: Da li je ispravno ustvrditi kako uvijek prije uočite "obrasce u ponavljanju" nego nove "strukture u nastajanju"?