WO: Apsolutno. Ljudska bića trebaju i traže rutinu jer da rutine nema začas bi poludjeli. Upravo u tome vidim izazov; u uočavanju razlike između nesvjesnog kreiranja struktura i svjesnog podržavanja rutina kada svjesno procijenimo da u određenom trenutku rutine predstavljaju dovoljno efikasan način funkcioniranja. Pri tome uvijek moramo imati na umu kratkoročnu i ograničenu stabilnosti svih strukturnih konstelacija. Uvijek se naime radi o virtualnim i privremenim ostvarenjima. Jako je važno osvijestiti činjenicu da se uvijek radi o strukturama koje su primjerene sadašnjem trenutku i koje će se u bližoj i daljnjoj budućnosti promijeniti. Radi se zapravo o svjesnosti, izboru i aktivnostima. Iako danas odlučujem da ću raditi na jedan način već sutra mogu odabrati da napravim drugačije.

Primijetite da sam izrekla frazu "Ja odabirem". Međutim, jedna osoba sama za sebe ne može mijenjati strukture. Promjena struktura traži kolektivnu aktivnost. Pojedinac, sam za sebe, unutar grupe, organizacije ili društvene zajednice može poticati dijalog kako bi se trenutne strukture periodički istraživale i propitivale. Možemo li u ovom trenutku zaključiti da su korištene strukture dovoljno efikasne? Koje se nuspojave njihovog korištenja? Koje su nepredviđene posljedice njihova korištenja? U jednom trenutku, prije ili kasnije, uvijek dolazimo do spoznaje kako su promjene neminovne, kako sustav nije više dovoljno efikasan te kako sve zajedno ne funkcionira na zadovoljavajućoj razini. To je trenutak kada se mora isprobati novo.

Mislim da nam najviše nedostaje upravo taj dijalog o društvenoj stvarnosti. Iako ovisimo o rutini i strukturama stabiliziranim u "sada" trenutku, moramo osvijestiti njihovo postojanje, svjesno reflektirati o njihovom postojanju kako bi u prikladnom trenutku mogli uvesti promjene.


XII. Nova svjesnost i spremnost na djelovanje

COS: Ako sam ispravno razumio, želite naglasiti značaj dijaloga u izbjegavanju vječnog rekreiranja istih starih struktura. Dijalog je, prema Vašem mišljenju, tehnologija koja pomaže ljudima u sustava da osvijeste što i kako rade; na koji način kreiraju strukture?

WO: Točno. Pomaže im osvijestiti kolektivnu kreaciju kao i način participacije pojedinca u njoj. Na kolektivnoj razini ljudi stvaraju strukture koje zatim nastavljaju živjeti svoj vlastiti život povratno utječući na svoje kreatore te ih tako istovremeno podržavaju i ograničavaju.

Potpuno je jasno da ljudska bića trebaju strukture u svojim životima. No, ono što trebamo učiniti je osvijestiti njihovo postojanje! Uz pomoć dijaloga moramo svjesno reflektirati o njihovom postojanju kako bi ih u prikladnom trenutku promijenili. Moramo shvatiti da su promjene neminovne jer se i mi sami, kao pojedinci i grupe, kontinuirano mijenjamo, kao što se kontinuirano mijenja društveno i materijalno okruženje. U skladu s time, moramo shvatiti da će današnje efikasne strukture već sutra zahtijevati radikalne promjene kako bi zadržale istu razinu funkcionalnosti. Ispitivanje i istraživanje novih mogućnosti, učenje i reflektiranje o alternativama nam pomaže da u prikladnom trenutku provedemo promjene. Opisana svjesnost o ključnoj ulozi čovjeka pojedinaca u stvaranju kontura društvenih sustava potpuno se razlikuje od trenutnog svjetonazora.