COS: Začuđujuće je gledati na Sovjetski Savez iz današnje perspektive, zar ne? Sedamdesetak godina nakon početka eksperimenta koji je nastojao izgraditi potpuno drugačiju vrstu društvene organizacije i drugačijeg čovjeka. Sve sile koje su čitavo vrijeme djelovale u tom smjeru iznenada su nestale. Čitavo društveno usmjerenje potpuno je isčezlo. Stoga se nameće pitanje: Iz kojeg su prostora stigle te promjene? Na koji su se način održale? Na koji način teorija strukturacije objašnjava promjenu koju smo vidjeli na tim prostorima?

WO: Budući da nisam politolog, ne mogu kompetentno odgovoriti na ovo pitanje. No ipak, mogu ustvrditi kako su strukture stvorene u okvirima komunističkog režima u jednu ruku posebne, a u drugu posve slične svim drugim, od čovjeka stvorenim strukturama. Primjerice, u birokratskim institucijama kapitalističkog zapada naići ćete na gotovo istovjetne strukture: zatupljujuće, obeshrabrujuće, ne inovativne i slično. Teorija strukturacije nam poručuje da djelovanje određuju ljudi, sposobni da sami odluče žele li nešto napraviti drugačije. U okvirima teorije dakle postoji pretpostavka kako svjesnost pojedinca determinira njegove postupke. No, ne smijemo zaboraviti da je situacija u tom kontekstu iznimno složena te da se razlikuje od primjera do primjera. Primjerice, pokret "Solidarnost" u Poljskoj pokazao se uspješnim iz niza različitih razloga: zbog velikog zajedništva specifičnog za poljsku kulturu, prisutnosti radiopostaje Slobodna Europa koja je emitirala svoj program na cijelom teritoriju države iako se nalazila izvan njezinih granica, ustoličenja krakovskog biskupa Karola Wojtile za vrhovnog poglavara Katoličke crkve i drugo. Identitet Poljaka je uglavnom izgrađen na borbi protiv okupatora...

COS: Nijemaca ili Rusa....

WO: Tako je. Osjećaj zajedničke borbe protiv zajedničkog neprijatelja duboko je usađen u kulturi toga naroda pa stoga na jedinstven način povezuje Poljake. Ako sve to dodatno povežete s religijom shvatit ćete zašto se radi o jedinstvenom slučaju. No, nije samo Poljska u pitanju. Na Zapadu također pronalazimo slične primjere. Držim da promjene proizlaze iz ljudske svijesti: o tome da je ipak moguće ostvariti drugačiji način življenja. Proizlaze iz sposobnosti ljudskih bića da jasno i glasno kažu "ne" i njihove hrabrosti da zatim djeluju u skladu s novom sviješću.

COS: Iz kojih prostora dolaze ti impulsi?

WO: Iz spoznaje da stvari doista mogu biti drugačije. I čvrste odluke da zatim djelujete u skladu s njome.

COS: Hm.... Možete li se složiti sa mnom da je stanovita svjesnost o "mogućem boljem životu" kod ljudi uključenih u velike promjene čitavo vrijeme prisutna, samo što...