XIII. Osvrt

Teorija strukturacije zasigurno spada u najznačajnija dostignuća znanstvene misli društvenih znanosti osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Radovi Wande Orlikowski i drugih uglednika, poput Sauchmana i Whalena, otkrivaju nam trenutnu stvarnost u toj domeni. Ovi znanstvenici već dugi niz godina istražuju korporativnu stvarnost na razini prakse. Što su to otkrili? Koje nova pitanja proizlaze iz njihovog rada?

U središte moje pozornosti ulaze dvije ključne teme. Prva se odnosi na ljude koji na mikro-razini stalno improviziraju te suočeni s konstantnim ograničenjima sukreiraju radnu praksu i tehnologiju u uporabi. Druga tema, kako Orlikowski sugerira, odnosi se na činjenicu da unatoč bučnoj retorici lidera i menadžera o nužnosti transformacije i promjena, stvarnost bilježi tek rijetka praktična ostvarenja. Čini se da praksa bilježi uvijek isto: rekreiranje starih struktura koje dovode do toga da se uvijek radi o "više istoga" a ne o inovacijama.

Stoga Orlikowski postavlja ključno pitanje: Koji su to uvjeti koji uistinu potiču i podupiru ljude da provode značajne promjene? Njezin je zaključak jasan: "Svjesnost je ključna kvaliteta" te tome pridodaje "volju da se djeluje prema toj svjesnosti".

Navedena ključna pretpostavka otvara novi prostor za istraživanje: Na koji način kvaliteta svijesti mijenja kvalitetu struktura koje stvaramo? Na ovom se mjestu Wandin rad povezuje s radovima Arthura, Varele, Rosch, Bortofta i Nana koji se također bave istraživanjem ove suptilne sfere kreiranja društvene stvarnosti: različite kvalitete svjesnosti na temelju koje djelujemo.