Tisuće realnih primjera uspješnih društvenih inovacija pomaknuto je s margina u samo središte javnog života. Među njima su dječji vrtići i kvartovski policajci; Wikipedia i Otvoreno sveučilište; holistička medicina i hospicij; mikrokrediti i potrošačke zadruge; pokret za etički prihvatljivu trgovinu; stambena naselja s nultom emisijom štetnih plinova i lokalna polja vjetroelektrana; restorativna pravda i lokalni sudovi za sitne prijestupe kao i internetske grupe za medicinsku samopomoć.

Međutim, unatoč navedenim trendovima društvene inovacije i dalje su nedovoljno istražene. Dok su procesi komercijalnog inoviranja predmet brojnih akademskih istraživanja, usporedno područje društvenog inoviranja privuklo je tek neznatnu pozornost koja rijetko kada nadilazi anegdotalnu i razinu općenitih generalizacija. Spomenuto zanemarivanje akademske zajednice popraćeno je izostankom praktične pozornosti posvećene društvenim inovacijama. U usporedbi sa sredstvima potrošenim na komercijalne i vojne inovacije, novac koji vlade, nevladine organizacije i zaklade namjenjuju razvoju inovativnih rješenja za zajedničke potrebe građana zanemariv je. Premda su razvijene mnoge nacionalne strategije koje podupiru tehnološke inovacije i inovacije u biznisu, sličnih strategija na nacionalnoj razini koje bi se bavile istraživanjem i podupiranjem društvenog inoviranja još uvijek nema na vidiku.





Tekst je u cjelosti objavljen u stručnom časopisu qLife...