O dijalogu, kulturi i organizacijskom učenu

Daniela Miljan Daniela Miljan, executive coach, predavač na Academy of Executive Coaching u Londonu i suorganizator Intermedate Programme in Executive Coaching u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, savjetnik i trener na području liderstva, osobnog i organizacijskog razvoja. www.danielamiljan.com

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvatiti, iako uvijek stižete na vrijeme (uvjereni ste), štoviše uvijek ste prvi na sastanku (a ne kao oni drugi). Zadihani, ulazite u prostoriju. Sjedate na vaše standardno mjesto pored prozora dok svi gledaju u vas (toplo vam je u licu i osjećate se kao gol/a u izlogu). U tom trenutku predsjednik Uprave oraća vam se mirnim glasom: "Kolega, vi sigurno znate o čemu je riječ, molimo vas pojasnite nam što se to u vašem odjelu događa?"

O čemu razmišljate baš u tom trenutku? Gdje vam je pažnja? Kako vam izgledaju drugi? Razmišljate li o tome što ćete reći? Hoćete li ispasti pametni, glupi? Što će drugi misliti o vama? I konačno, što će se dogoditi ukoliko ne ispunite očekivanje prema samome sebi?

Iako je ova priča nešto napetija, svatko od nas našao se u sličnoj prilici. Neprekidno sami sebi kreiramo nove situacije, sve dok ne "naučimo gradivo". Svakoga dana, baš u svim odnosima u kojima se nalazimo, tražimo odgovore na ovakva ili na slična pitanja. Postoji još i teža varijanta, kada sami sebi uopće ne postavljamo takva pitanja već samo reagiramo iz starog reptilskog uma ponašajući se kao na autopilotu - samo ravno. Stoga slobodno možemo reći da razlog zbog kojeg smo umorni, predvečer kada dođemo kući, nije broj stepenica koje smo prešli u tijeku dana dok smo se penjali do ureda predsjednika Uprave, niti ukupna težina spisa koju smo nosili (naše bi nam biće itekako bilo zahvalno na više fizičkog kretanja), već smo umorni zbog silnog usklađivanja našeg ponašanja sa željenom slikom o sebi kao i usklađivanja sa drugim ljudima s kojima smo u odnosima. Kao što kaže Edgar H. Schein, jedini nam je cilj očuvati svoj "obraz", odnosno prilagoditi se situaciji i navući odgovarajuću masku, jer jedino se tada osjećamo dobro.

O dijalogu, kulturi i organizacijskom učenu

Edgar H. Schein

Razmotrite bilo koje kompleksno, potencijalno eksplozivno pitanje - odnose među Arapima, probleme između Srba, Hrvata i Bošnjaka, donošenje odluka u korporacijama, uspostavljanje kontrole nad američkim deficitom ili troškovima zdravstvenog sustava, odnose između radnika i menadžmenta, itd. U korijenu svakog problema često nailazimo na pogreške u komunikaciji i kult

pročitaj...