Što je to "Problem" i zašto je dijalog važan?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, dijalog, kulturu i organizacijsko učenje moramo sagledati u kontekstu promjena koje se događaju u organizacijskome svijetu. One se mogu predstaviti sljedećim pretpostavkama:
• Zbog povećane brzine promjena u okruženju organizacije se suočavaju sa sve
većom potrebom za ubrzanim učenjem.
• Zbog porasta tehnološke kompleksnosti u svim poslovnim funkcijama, organizacijske strukture i dizajn sve se više okreću oblicima utemeljenim na disperziranim informacijama i znanju.
• Posljedično tome, organizacije svih veličina pokazuju sklonost prema razgrađivanju u podjedinice različitih vrsta temeljenim na tehnologiji, proizvodima, tržištu, zajednicama pripadnika iste profesije i drugim, zasad nepoznatim, čimbenicima.
• Podjedinice organizacija sklone su razvijanju vlastitih supkultura (dakle različitog jezika, različitih pretpostavki o stvarnosti, tj. različitih mentalnih modela),
zbog njihove zajedničke bazične tehnologije i različitih iskustava učenja.
• Organizacijska djelotvornost stoga uvelike ovisi o kvaliteti komunikacije unutar i između supkulturnih granica. Povezivanje različitih supkultura, kao temeljni koordinacijski problem, uvelike ovisi o sposobnosti razvoja zajedničkog i povezujućeg jezika i mentalnog modela.
• Uslijed toga, svaki oblik organizacijskog učenja zahtijeva evoluciju zajedničkih mentalnih modela različitih supkultura organizacije.
• Evolucija novih zajedničkih mentalnih modela sputana je trenutnim prevladavajućim kulturalnim pravilima o interakcijama i komunikaciji, zbog čega je dijalog nužan prvi korak prema učenju novog.
Osnovni razlog za izučavanje teorije i prakse dijaloga jest taj što dijalog pospješuje i stvara nove mogućnosti za valjanu komunikaciju. Kada ne bismo morali komunicirati u grupi, tada ne bismo morali raditi na dijalogu. No, kako je rješavanje problema i sukoba unutar grupe u našem složenom svijetu postalo iznimno važno, tako je vođenje kvalitetnog dijaloga postalo jednom od najvažnijih ljudskih vještina.
Zašto imamo toliko problema u međusobnom razumijevanju? Odgovor leži u činjenici da smo u osnovi svi mi kulturalno podučavani ne samo da razmišljamo u kontekstu određenih suglasno potvrđenih kategorija, već i da zadržavamo informacije koje na bilo koji način prijete uspostavljenom "društvenom poretku". Od najranije dobi nas uče da društveni odnosi ovise o zajedničkom održavanju "obraza". Pritom "obraz" možemo tumačiti kao društvenu vrijednost koju si ljudi pripisuju kod sudjelovanja u interpersonalnim situacijama. Sociolog Erving Goffman rječito je pojasnio kako se ljudi uvijek predstavljaju kao nešto - imenom, titulom, određenim načinom ponašanja ili pak određenom intonacijom govora. Dok to činimo tražimo određenu količinu vrijednosti ili statusa u odnosu na ostale sudionike u situaciji.
Ostali sudionici pritom odabiru da li će pristati na naše zahtjeve, uskratiti nam odobravanje ili će nas pak izazvati. Razmotrimo jednostavan primjer uskraćivanja odobravanja. Kako bih privukao nečiju pažnju, kažem: "Oprostite...", a druga osoba mi na to odgovara: "Zar ne vidiš da imam posla?". U tom trenutku osjećat ću se odbijenim ili nedovoljno priznatim, a ako se situacija ne popravi, oboje ćemo izgubiti "obraz". Druga osoba me nije prepoznala kao čovjeka koji postavlja opravdano pitanje, a pritom je sebe prikazala izuzetno "grubom".
Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat