Za uključivanje u dijalog mora postojati motivacija. Budući da se proces na početku čini "neefikasnim", grupa se neće dobrovoljno uključiti u dijalog osim ako nije nečim potaknuta, primjerice, ako se članovi grupe osjećaju povrijeđenima ili pak osjećaju krivnju i tjeskobu, odnosno potrebu da prevladaju navedene osjećaje kako bi nastavili s izvršenjem zadatka. Središnji problem odnosno ključni zadatak je trajni razlog zbog kojeg se grupa uopće sastaje.

Na početku rada, grupa može dijalog doživjeti kao metodu koja zapravo usporava rješavanje problema. No, stvarna se promjena događa tek onda kada ljudi osjete psihološku sigurnost, a tu sigurnost im pružaju upravo implicitne i eksplicitne norme artikulirane u dijalogu, stvaranjem osjećaja usmjerenosti te osjećaja obuzdavanja opasnih aspekata interakcija. Ako je grupa sposobna koristiti se dijalogom prilikom rješavanja određenog zadatka ili problema, tada će zasigurno mnogo brže doseći zadovoljavajuću razinu komunikacije.

Okruženje

Isaacs nam govori o potrebi stvaranja spremnika za potrebe dijaloga, odnosno sigurnog okruženja u kojem će implicitne i eksplicitne norme omogućiti ljudima da se bave "vrućim pitanjima", a da se ne opeku. Primjerice, radnici čeličane koji su nedavno sudjelovali u dijalogu radnika i menadžmenta usporedili su dijalog sa strojem koji rastaljeni metal pretače iz spremnika u kalupe, dok oni proces promatraju sa sigurne udaljenosti. Primjer je to zajedničkog stvaranja spremnika što nadalje osigurava prostor za više razine emotivnosti i napetosti, a sve to bez opasnosti da itko izgori.

Doprinos moderatora proizlazi iz njegove vještine oblikovanja ponašanja tako da nikoga ne osuđuje, te iz sposobnosti suspendiranja vlastitih kategorija i prosudbi. Ova je vještina osobito važna u situacijama u kojima sukob unutar grupe dolazi do točke usijanja, prijeteći da se "izlije iz spremnika". Tada moderator može prihvatiti legitimitet situacije priznajući da sukob postoji, te da ga svi članovi grupe zajedno trebaju iznova razmotriti bez međusobnog osuđivanja i optuživanja, te ponekad čak i bez osjećaja da je potrebno išta učiniti po tom pitanju.


Zadatak vs. proces

Jednom kada grupa proživi dijalog, proces se počinje napajati samim sobom. Znalo se dogoditi da sam bio u grupama čiji su članovi izabrali ostati u krugu kako bi nastavili s dijalogom, čak i onda kada su bili zaokupljeni drugim poslovima - konkretnim zadacima s određenim vremenskim rokovima. U skladu s time, mogao bih iznijeti sljedeću hipotezu - svakoj grupi je potrebna šira svrha za održanje osim ako nije formirana zato da bi učila o sebi. Nastavljanje sastajanja u dijaloškom formatu vjerojatno neće funkcionirati nakon što članovi svladaju osnovne vještine.

Komentar

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat

pročitaj...