Ustvari, za većinu ljudskih bića nedostatak priznanja obično je poguban. Od ranog djetinjstva su nas podučavali ne samo da obraćamo pažnju na ljude i priznajemo ih, nego i više, da im dajemo ono što traže, osim ako nam to davanje ne stvara osjećaj neugode. Stoga se uvijek smijemo kad netko ispriča vic, čak i kada nam uopće nije smiješan. Ako nas netko upita: "Izgledam li dobro u ovom odijelu?" izrazit ćemo mu kompliment, čak i kada nam se odijelo uopće ne sviđa. Takvih je primjera neizmjerno mnogo. Ono što nazivamo taktičnošću, dobrim ponašanjem, društvenošću i sigurnim nastupom, često se odnosi na sposobnost osobe da reagira na način da ojača tuđu vrijednost, radije nego da je omalovaži.

Tako nam uzajamno spašavanje "obraza" osigurava normalne društvene odnose. No događa se da smo u tom procesu vođeni kulturalnim pravilima koja potkopavaju valjanu komunikaciju te stvaraju ono što Chris Argyris naziva "obrambenim rutinama". Da bismo bili uljudni i zaštitili tuđi "obraz", te posebice vlastiti, nastojimo reći ono što mislimo na prikladan i najmanje štetan način. Stoga je opće prihvaćeno kulturološko pravilo: "Misliš li nešto reći - reci nešto lijepo. Ako ništa lijepo ne misliš reći - onda bolje šuti". Sve svjetske kulture drže se navedenog pravila, a azijske kulture vjerojatno i više od zapadnjačkih. Iako se opaske koje izazivaju konfrontaciju mišljenja u američkoj kulturi mogu činiti bezobraznima i uvredljivima, druge kulture te iste opaske mogu smatrati ozbiljnim izvorom sukoba i teškim uvredama, što nadalje vodi do raskida odnosa.

Pritisak rokova u grupi koja se bavi rješavanjem problema može dovesti do pojave značajne dileme. Naime, izražavanje istine može dovesti do bržeg i kvalitetnijeg rješavanja problema, no istovremeno može ugroziti izgradnju odnosa. U procesu rasprave ili debate, suprotstavljene strane činjenično neslaganje mogu doživjeti kao osobni napad ili pak kao poziv na sukob. To nadalje uzrokuje obrambeni odgovor koji utječe na kvalitetu komunikacije i usporava dovršenje zadataka. Kako bi se izbjegli navedeni obrasci, debate se često formaliziraju npr. uz pomoć Robertovih "Pravila za stvaranje reda" koja žrtvuju kvalitetu komunikacije i razumijevanje radi očuvanja "obraza". Opisani je scenarij toliko čest u grupama koje se bave odlučivanjem da se o tome može iznijeti sljedeći poučak:

Sve grupe koje se bave rješavanjem problema trebale bi svoj rad započeti dijalogom kako bi stvorile zajedničke temelje i međusobno povjerenje te kako bi svatko mogao reći ono što mu je na umu.

Gledano iz ovog kuta, dijalog je ključni preduvjet za učinkovito grupno djelovanje. Jedino uz njegovu pomoć možemo odrediti odvija li se unutar grupe valjana komunikacija. Ako to nije slučaj, u smislu da različiti članovi koriste riječi i termine na različit način te ne shvaćaju da se koriste različitim mentalnim modelima, mogućnosti za rješavanje problema i donošenje učinkovitih odluka značajno se smanjuju. Zato je dijalog osnova za djelotvorno grupno djelovanje.

Komentar

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat

pročitaj...