Jedna od najvažnijih razlika između dijaloga i drugih komunikacijskih tehnologija odnosi se na veličinu grupe koja u dijalogu nije proizvoljno ograničena. Dok je trening osjetljivosti najučinkovitiji u skupinama od 10 do 15 pojedinaca, osobno sam učestvovao u grupnim dijalozima 60-ak članova. Kolege su mi rekle kako su u posebnim prilikama uspješno koristili dijalog u skupini od stotinu i više ljudi. Ideja da tako velike grupe mogu išta kvalitetno postići suprotstavlja se logičkom zaključivanju. Međutim, moramo znati da se velike grupe obično sastoje od pojedinaca koji su dijalog prakticirali u manjim skupinama. U većim grupama te osobe ulaze u dijalog s manjim početnim očekivanjima i pretpostavkama o potrebi da se svaki pojedinac "uključi u eter".

Kod treninga osjetljivosti, od svih se učesnika očekuje učenje odnosno sudjelovanje u procesu učenja. Kod dijaloga, doprinos pojedinca pomalo je zamagljen zbog primarnog cilja dostizanja više razine komunikacije unutar grupe. Individualni se rad uglavnom svodi na unutarnje propitivanje vlastitih pretpostavki što na neki način umanjuje suparništvo, u smislu pritiska na "dobivanje vremena za sebe u eteru". U kontekstu duljine i učestalosti sastanaka, dijalog se čini fleksibilnijim, varijabilnijim te manje napornim.


Kako dijalog započinje?

Kod grupa s kojima sam osobno radio, ili koje sam promatrao u radu s Williamom Isaacsom i Peterom Sengeom, moderator bi započeo s pripremanjem ambijenta (vidi: C. Otto Scharmer, "Razgovor s Krugom Sedmice", www.quantum21.net, prosinac, 2007.) i opisivanjem koncepcije. U svakom slučaju, grupa bi odmah na početku razumijela suštinu neophodnu za započinjanje razgovora. Ključ tog početnog razumijevanja je u povezivanju dijaloga s drugim iskustvima istinske komunikacije koje smo imali u prošlosti.

Početna uloga moderatora može se opisati sljedećim aktivnostima:

• Organizira fizički prostor kako bi sudionici, koliko je to moguće, sjedili u krugu. Nije važno sjede li ljudi za jednim stolom ili za više njih, važan je osjećaj jednakosti koji proizlazi iz sjedenja u krugu.
• Predstavlja opći koncept, te zatim traži od sudionika da razmisle o nekom prošlom iskustvu kvalitetne komunikacije.
• Traži od sudionika da to iskustvo podijele s osobom u svojoj blizini te razmisle o obilježjima tog iskustva (navedeno funkcionira jer ljudi iznose konkretna iskustva, a ne apstraktne koncepcije).
• Traži od članova grupe da iz tog iskustva izdvoje one elemente zbog kojih je, po njihovom mišljenju, komunikacija bila kvalitetna, te da ih zatim zapišu na ploču.
• Zahtijeva od grupe da razmisli o tim obilježjima, a zatim da svaka osoba naizmjenice iznese svoje reakcije.
• Dozvoljava da razgovor teče prirodnim tijekom, što traži otprilike sat ili dva, a ponekad i više.
• Uključuje se kada je potrebno nešto pobliže pojasniti ili protumačiti, koristeći koncepcije i podatke koji ukazuju na probleme u komunikaciji (neki od njih su izneseni u nastavku teksta).
• Zatvara radionicu tako što traži od sudionika komentare u bilo kojem obliku kojeg sami izaberu.

Komentar

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat

pročitaj...