Teorija u pozadini navedenog pristupa u skladu je s onim što znamo o dinamici grupe, te uključuje neke važne pretpostavke o novoosnovanim grupama:

1. Sudionici bi se trebali osjećati ravnopravnima u najvećoj mogućoj mjeri. (Svi bi trebali sjediti u krugu, čak i u slučaju kada postoje razlike u statusu i položaju.)
2. Svako bi trebao imati osjećaj zajamčenog "vremena korištenja etera" kako bi svatko mogao uspostaviti svoj identitet u grupi. (Stoga, traženje od svakog da komentira jamči da će svi doći na red). U većim grupama možda neće baš svi doći na red, no pravilo je da svi dobiju šansu ukoliko žele govoriti. Grupa im za to mora osigurati dovoljnu količinu vremena.)
3. Grupa bi se primarno trebala baviti istraživanjem samog procesa dijaloga, te stjecanjem njegova razumijevanja radije nego li donošenjem odluka ili rješavanjem nekih eksternih problema.
4. Na samom početku, članovi grupe će se najviše baviti sobom i svojim osjećajima. Stoga je iznošenje osobnih iskustava i prihvaćanje njihove legitimnosti dobar put da se započne dijalog.

Duljina trajanja i učestalost sastanaka ovisi o veličini grupe, razlogu okupljanja i pritiscima pod kojima članovi djeluju. Dijaloški sastanci na MIT-u trajali su obično sat i pol do dva, svaka dva do tri tjedna. Nakon promatranja različitih grupa na njihovom prvom sastanku, često bih razmišljao o tome što će se događati na drugom. Otkrio sam da je najbolja metoda zatražiti od svih sudionika da iznesu mišljenje o tome "gdje se nalaze" u tom trenutku te obilaziti krug očekujući da će svatko od njih nešto reći (riječ je o proceduri "uključivanja" – op. ur.). Važno je osigurati "vrijeme u eteru" za svakog pojedinca te prešutno zatražiti pojedinačni doprinos sudionika, kakav god on bio, kako bi sastanak započeo. Očito je da će se proces razlikovati sukladno veličini grupe. No, važno je uvijek održavati osnovno načelo prema kojemu smo "svi u ovome zajedno i jednaki".

Moderator sam odlučuje o tome želi li sudionike upoznati s teorijskim postavkama, bilo na početku ili za trajanja procesa. Ako su koncepcije grupi zaista potrebne, tada ih moderator mora osigurati. Ukoliko je prezentacija pogrešno tempirana, uvelike može poremetiti cjelokupni proces.


Koncepcije koje pomažu u procesu dijaloga

Kako bih znao koje koncepcije uvesti i kada to trebam učiniti, koristim se grafikonom koji se pak temelji na osnovnom Isaacovom modelu (Slika 1.). Mapiranjem različitih formi razgovora u dva osnovna smjera, model naglašava ono što smatram ključnom koncepcijom u pozadini dijaloga - otkrivanje vlastitog unutarnjeg procesa izbora koji se odnosi na to "kada treba govoriti" i "što treba reći".

Komentar

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat

pročitaj...