Suspenzija

S razvojem razgovora, neizbježno dolazimo do točke kada osjećamo određenu dozu neslaganja. Pretpostavljamo kako naše gledište nije prihvaćeno, izražavamo neslaganje, osjećamo se izazvanima ili napadnutima. Često u tom trenutku reagiramo kroz tjeskobu ili ljutnju, iako smo rijetko toga svjesni. Tada se pred nas postavlja izbor - trebamo li dozvoliti osjećajima da izađu na površinu i trebamo li vjerovati tim istim osjećajima?

Pogledaj Sliku 1. u PDF-u....


Navedeno ne percipiramo istinskim izborom sve dok ne postanemo svjesni vlastitih misli i osjećaja. No ipak, ostaje nam izbor hoćemo li određene misli i osjećaje uopće izraziti te na koji način ćemo to učiniti.

S porastom svijesti o postojanju navedenog izbora, također postajemo svjesni mogućnosti da su osjećaji koje imamo produkt naše percepcije o tome što ostali članovi grupe čine, te da postoji mogućnost da je ta percepcija sama po sebi pogrešna. Prije nego se prepustimo tjeskobi i/ili ljutnji, moramo točno odrediti jesu li informacije kojima raspolažemo ispravno interpretirane. Jesmo li mi uopće napadnuti ili izazvani, ili je u pitanju nešto treće?

Tako dolazimo do kritičnog trenutka. Kako postajemo sve više skloni reflektiranju, počinjemo shvaćati koliko su naše početne postavke obojane očekivanjima utemeljenim u kulturi i našim prethodnim iskustvima. Naime, stvarnost koju percipiramo nije uvijek "ispravna. Štoviše, sadržaj percepcije se uglavnom temelji na našim potrebama, očekivanjima, projekcijama, a ponajviše na kulturalno uvjetovanim pretpostavkama i misaonim kategorijama. Proces reflektiranja nam omogućava da shvatimo kako se ključni problem prilikom "slušanja drugih" odnosi na prepoznavanje deformacija i pristranosti kroz koje se naša spoznaja filtrira. Prije nego što uopće možemo razumjeti druge, moramo naučiti slušati sami sebe. Naravno, takvo unutarnje slušanje izuzetno je zahtjevno ako se osoba nalazi usred aktivne rasprave oko određenog zadatka. Nadalje, u našoj kulturi možda uopće ne postoje čimbenici koji bi mogli podržati takvu vrstu introspekcije.

U trenutku kada shvatimo kako postoji mogućnost da je naša percepcija u osnovi pogrešna, suočavamo se s drugim temeljnim izborom - moramo naime odlučiti da li ćemo aktivno provjeriti percepciju, pitati sugovornika što je stvarno mislio, dodatno pojasniti vlastite stavove, ili se na neki drugi način usredotočiti na osobu koja je uzrokovala nelagodu. Znanje o grupnim procesima nam govori da će u slučaju neposrednog suočavanja sa situacijom (primjerice, ako osobu odmah zamolimo da nam pojasni što je mislila s konkretnom primjedbom) obično doći do brze polarizacije razgovora oko manjeg broja ljudi i manjeg broja problema.

Komentar

Gužva. Gradska vreva, beskonačna kolona u kojoj ste zapeli vašim vozilom. Ne stižete na sastanak u dogovoreno vrijeme. Dok zatvarate vaš automobil, nakon što ste petnaestak minuta tražili parkirno mjesto, padaju vam na pod svi dokumenti. Do tog trenutka već ste uvjereni da je danas najlošiji dan u vašem životu i da kašnjenje od pola sata nitko neće prihvat

pročitaj...