7
Tema broja: Društvo znanja
Marko Lučić

11
Svitanje društva znanja
Peter F. Drucker

Autor nas u tekstu vodi kroz povijesna razdoblja i događaje kako bi nam pojasnio i približio kontekst
nastanka "društva znanja". Pritom zaključuje: svijet budućnosti, proizašao iz trenutačnih promjena
vrijednosti, vjerovanja, društvenih i gospodarskih struktura, političkih koncepcija, sustava i svjetonazora,
neće nalikovati ičemu što danas postoji.

27
Od kapitalizma do društva znanja
Peter F. Drucker

Fantastičan slijed misli "oca menadžmenta" koji nam iz prve ruke otkriva društveno političku
pozadinu i razne intrigantne detalje iz vremena nastanka i razvoja kapitalizma te potom prijelaza u
postkapitalističko društvo obilježeno primjenom znanja na rad.

53
Hrvatska u društvu znanja
Marc Luyckx Ghisi

Bliski suradnik predsjednika Europske komisije Jacquesa Delorsa i Jacquesa Santera u osvit dugo
očekivanog pristupa Hrvatske EU sugerira nam da objeručke prihvatimo koncepciju "društva znanja"
kako bi pretekli druge članice, zauzeli jedinstvenu poziciju u integraciji i napravili kvantni iskorak u
konkurentnosti.

59
Intervju Davor Pavuna
Sanja Guć

Ugledni hrvatski znanstvenik svjetskog glasa, inače savjetnik za energetiku američkog predsjednika
Baracka Obame, u intervjuu za qLife potpuno otvoreno i bez cenzure iznosi svoja, po nekima
kontraverzna gledišta o recentnim kretanjima na domaćoj i svjetskoj društvenoj, političkoj i
gospodarskoj sceni.

77
Društvo znanja: ulazak u postkapitalističku eru?
Marc Luyckx Ghisi

Početkom 2012. godine čovječanstvo širom svijeta osjetilo je da se nešto mijenja. Povjerenje običnih
građana u institucije dominantnog ekonomskog poretka iz dana u dan sve je manje. Stoga jasnim
postaje da hitno moramo osmisliti novu ekonomsku paradigmu. Nije li možda upravo društvo znanja
cilj naših stremljenja prema održivom i pravednijem svijetu?

103
Od znanja do mudrosti
Julio Olalla

Temeljem rada i istraživanja na Newfi eld Networku autor teksta zaključuje kako suvremeni pristup
učenju i tradicionalno poimanje liderstva ne odgovaraju zahtjevima današnjice; da je ono što učimo
i kako to činimo, kao pojedinci i kao organizacije, dio problema umjesto rješenja koji katastrofalno
utječe za našu sposobnost mudrog vođenja.

109
Liderstvo u društvu znanja
Verna Allee

U današnje vrijeme uglavnom vjerujemo kako ljudi doista jesu naše najveće bogatstvo, kako znanje i
inteligencija doista jesu ključna konkurentska prednost, kako etika i etički principi utječu na stvaranje
vrijednosti te da kultura jeste ključnim čimbenikom uspjeha. Međutim, na ova stajališta rijetko nailazimo
u praksi. Stoga se nameće pitanje: koliko dugo možemo tolerirati taj nesklad između naših izjava o
tome što nam je važno i stvarnosti u kojoj zastarjelo promišljanje određuje naše odluke?


qLife / No. 4 / Vol. IV / Zima 2012.

Iako ga Peter Drucker prvi puta spominje davne 1969. godine, sve do prijelaza 20. u 21. stoljeće društvo znanja bilo je relativno nepoznatim pojmom. Međutim, tada je Druckerova koncepcija - prvo u svijetu, a potom i u Hrvatskoj - postala vrućom temom stručne javnosti i medija ostavši takvom do danas. Gotovo da nema dana da nešto ne čujemo, pogledamo ili pročitamo o "Hrvatskoj u 'društvu znanja'".

Razgovarajući među sobom, s partnerima, klijentima i drugim dionicima, u redakciji portala Quantum21.net i časopisa qLife i sâmi smo se nebrojeno puta dotakli društva znanja, sve dok kolega nedavno nije upitao: "Ljudi, što 'društvo znanja' uistinu jeste?" Iako se njegovo pitanje na prvu ruku činilo neumjesnim budući da, naravno, svi mi jako dobro znamo o čemu se tu radi, tijekom dijaloga na vidjelo su izašli različiti mentalni modeli što nas je ponukalo da se uhvatimo proučavanja literature i dovelo do interesantnih spoznaja.

Shvatili smo naime kako društvo znanja u svojim umovima izjednačujemo s ekonomijom znanja što je pogrešno, budući da je potonji termin užeg opsega te pored ostalog zapravo predstavlja tek jedan od elemenata šireg pojma društva znanja. Dok se ekonomija znanja bavi tek jednom vrstom znanja, tzv. "djelatnim znanjem" (eng. knowledge "to do"), društvo znanja takav pristup smatra preuskim jer iz razmatranja izuzima ključnu kategoriju "kvaliteta života". Dok se ekonomija znanja bavi generiranjem i apliciranjem znanja radi stvaranja novih proizvoda i usluga koji osiguravaju nova tržišta, te inovacijama koje pojeftinjuju postojeću proizvodnju i povećavaju produktivnost, društvo znanja ide šire i kaže: "U redu, radi se o gospodarskim temeljima zajednice. No, što je s drugim kategorijama poput kulture, osobnog rasta pojedinca, sigurnosti, demokratizacije, globalizacije i univerzalizma znanja i obrazovanja?" Dok se ekonomija znanja fokusira na korištenje tehnologije i masovnu proizvodnju znanja radi stvaranja vrijednosti u cjelokupnom ekonomskom vrijednosnom lancu, društvo znanja usmjerava se na osiguranje visoke kvalitete života i visoke razine sigurnosti života svih članova zajednice. Riječju, ekonomija znanja može se dizajnirati i izgrađivati dok se društvo znanja mora živjeti.

Društvo znanja zapravo predstavlja novu vrstu društva u nastajanju koju neki stručnjaci nazivaju postkapitalizmom. U tom novom društvu osnovni ekonomski resursi - ili ekonomskim rječnikom rečeno "osnovna sredstva proizvodnje" - prestaju biti kapital i prirodni resursi (u ekonomskoj terminologiji "zemlja" i "rad"). Osnovni ekonomski resurs postaje znanje. Produktivna alokacija "kapitala" i "rada" – ključna poluga bilo klasične, marksističke, kejnezijanske ili neoklasične ekonomske teorije – prestaje biti osnovnom aktivnošću stvaranja novih vrijednosti radi toga što se nove vrijednosti sada stvaraju isključivo povećanjem produktivnosti inovacijama, odnosno primjenom znanja u radu.

Vodeća društvena klasa društva znanja više nisu kapitalisti, već ih u tome zamjenjuju "umni radnici" odnosno umni lideri, umni profesionalci i umni djelatnici koji znalački preraspodjeljuju znanje kako bi povećali produktivnost, na isti način na koji su kapitalisti znalački preraspodjeljivali kapital. Međutim, za razliku od djelatnika u kapitalističkom sustavu djelatnici društva znanja vlasnici su "sredstava za proizvodnju" i "alata za proizvodnju" - prvoga kroz mirovinske fondove koji su u razvijenim zemljama najveći pojedinačni vlasnici, a drugoga kroz vlastito individualizirano znanje koje uvijek "nose" sa sobom. U skladu s time, ključni ekonomski izazov društva znanja ogleda se u povećanju produktivnosti umnog rada i umnih radnika.

U svom najboljem izdanju, društvo znanja pripadnike zajednice uspijeva uključiti u stvaranje, difuziju i korištenje znanja kako bi se osjećali ispunjenima, sigurnima, sretnima i zadovoljnima imajući pritom u vidu kako je materijalno blagostanje tek prva, doduše neophodna, stepenica u dostizanju viših razina duhovnog blagostanja. Stoga bi koncepciju društva znanja prije mogli izjednačiti s kolektivnim majndsetom i posebnim stilom života neke zajednice negoli s čvrstim setom pravila i procedura ponašanja.

Iako i kod nas u Hrvatskoj nailazimo na tragove društva znanja, koncepcija se prije čini idealnom vizijom negoli realnim pristupom. Ne samo da smo miljama daleko od društva znanja - osviještene zajednice ljudi koji teže zadovoljenju viših potreba - već smo miljama daleko i od ekonomije znanja. Pogledamo li naše gospodarstvo moramo iskreno priznati kako nemamo baš previše za ponuditi svijetu; računala, automobile, medicinsku opremu, strojeve, lijekove, a u posljednje vrijeme ni brodove, već uglavnom proizvode nedovoljno obogaćene "znanjem" koji jedini osiguravaju zadovoljavajuće profite. Nažalost, kako je to rekao prof. Pavuna u intervjuu za qLife, "...opasno težimo tome da se pretvorimo u društvo sobarica i konobara".