Kada je 1957. godine objavljena knjiga Herberta Simona
Models of Man: Social and Rational pojam "limitirane racionalnosti" uveden je u znanost liderstva i menad�menta te je time stubokom promijenjen uvrije�eni na�in promišljanja o "savršenoj racionalnosti" ljudskih bi�a (
homo economicus) u temeljima brojnih ekonomskih modela.
U knjizi autor dokazuje da ljudska bi�a nisu "savršeno racionalna" kako se do tada mislilo, ve� uglavnom iracionalna jer su prilikom formuliranja i rješavanja kompleksnih problema ograni�ena kvalitetom i opsegom informacija, kognitivnim ograni�enjima uma i vremenom za odlu�ivanje. S obzirom da nemaju sposobnost i resurse za iznala�enje optimalnih rješenja, racionalnost koriste tek pošto u mnogome pojednostave stvarnost.
Pitate se kakve veze sve to ima s turobnom doma�om stvarnošï¿½u? Više je poveznica, a jedna koja u posljednje vrijeme posebno "bode u u�i" odnosi se na prostor hrvatske gospodarske arene u kojem se brojni akteri ponašaju suprotno napucima Simonova djela: poput kakvih savršeno racionalnih i pametnih jedinki koje na dnevnoj osnovi nude pregršt "mudrih savjeta i rješenja" o hiperkompleksnom problemu izlaska iz duboke ekonomske i društvene krize.
Osvrnut �u se stoga na brojne sugestije politi�ara, ekonomskih analiti�ara i makroekonomista, o tome što se treba napraviti, te što bi - po njima - zasigurno donijelo konkretne pozitivne rezultate. Naime, gledamo li na njihova promišljanja kroz prizmu Simonova modela, tada ne mo�emo drugo nego zaklju�iti da je rije� o više ili manje iracionalnim izjavama i prijedlozima do kojih akteri dolaze nakon što u svojim umovima umnogome pojednostave realnost.
Iako ne raspola�u potpunim informacijama, iako svojim umom ne mogu doku�iti svu slo�enost situacije pa je stoga svode na odnose tek dvije ili tri varijable, ne libe se autoritativno, linearno i na pre�ac zaklju�ivati o mjerama i politikama koje �e, navodno, sigurno polu�iti rezultate. Prema Argyrisu i Schonu, uglednim stru�njacima menad�menta, politi�ari i makroekonomisti zapravo generiraju tek više ili manje sofisticirane "radne teorije" (engl.
theories in use) kojima se i ina�e - mo�da u manje sofisticiranom obliku - ljudska bi�a podsvjesno koriste prilikom planiranja aktivnosti za dola�enje do zamišljenog cilja.
Za razliku od nas mikroekonomista, politi�ari i makroekonomisti zbog specifi�nog posla nikada ne do�ive da se tzv. "krug u�enja" (engl.
learning loop, temeljni proces kojim ljudska bi�a u�e; krug koji zapo�inje promišljanjem i odlu�ivanjem, nastavlja se aktivnostima na realizaciji cilja nakon �ega slijedi
feedbeck i promišljanje o
feedbecku, te ne temelju toga osmišljavanje korektivnih odluka i poduzimanje novih aktivnosti na ostvarenju cilja) "zatvori pred njihovim o�ima", u njihovom svjesnom prisustvu. Za razliku od lidera i menad�era u organizacijama, koji su svjesni bolne �injenice da njihove pomno osmišljene te naizgled sjajne i u�inkovite "radne teorije" u praksi rijetko kada za�ive pa ih stoga prema potrebi kontinuirano mijenjaju, prilago�avaju ili odbacuju, politi�ari i makroekonomisti cijeli �ivot provedu uvjereni u nepogrešivost vlastitih ideja koje se nikada ne�e testirati u praksi.
Dakle, zbog nemogu�nosti da se u kompleksnim sustavima osvijesti
feedbeck (tre�a faza "kruga u�enje") uvijek ostaje dovoljno prostora za predlaganje ili pak za posvemašnju relativizaciju najrazli�itijih prijedloga i rješenja. Upravo zbog te nedoku�ive tre�e faze vjerojatno �emo i na samrtni�koj postelji slušati o "ustavnim promjenama koje su temelj gospodarskog rasta", "definiranju plana i programa restrukturiranja i poboljšanja u�inkovitosti dr�avne uprave", "fiskalnom i parafiskalnom rastere�enju poduzetnika" i sli�nim mjerama koje �e jedni �estoko zagovarati, a drugi sa smiješkom odbacivati. Pritom nitko od aktera ne�e mo�i odgovoriti na suštinski va�no pitanje:
Jesu li uop�e sve te mjere povezane s gospodarskim rastom?
Mo�da jesu, a mo�da ipak nisu. Ako jesu, mo�da nisu u onoj mjeri i u onom intenzitetu kako se uobi�ajeno misli? Mo�da gospodarski rast, kao zbroj u�inka stotina tisu�a manjih, srednjih i velikih poduze�a, mnogo više ovisi o
znanjima,
umije�ima,
sposobnostima,
radnim navikama i
kulturi lidera, menad�era i djelatnika tvrtki koje u stvaranju iznimnih proizvoda i usluga u�inkovito koriste kreativne ljudske potencijale, nego o nekim posebno pametnim makroekonomskim politikama ili sposobnostima vlade? Mo�da je "vlada" (ova ili bilo koja druga) samo sukrivac u stvaranju problema? Mo�da smo svi mi, kao akteri u gospodarskoj areni, samo netalentirani tre�eligaški igra�i koji su si umislili da mogu igrati za
Bayern ili
Barcelonu, pa se sada teško nosimo s istinom tra�e�i u "vladi" krivca za vlastita razo�arenja?
Kompleksni sustavi konstantno otvaraju brojna pitanja. S vremena na vrijeme trebali bismo i o njima promisliti.
Sadr�aj
