9
Tema broja: Osnove liderstva
Marko Lučić

13
Odin, Enron i čimpanze: razlike između istinskog i lažnog liderstva
Dean Williams

Za odgovorom na pitanje "kako izgleda istinsko liderstvo - liderstvo koje pospješuje
životne uvjete, drži svijet na okupu i sprječava da se isti ne raspadne?" tragali su brojni filozofi,
političari, pjesnici i mudraci od kada je svijeta. Danas, ovisno o tome koga
upitate, nailazite na različite odgovore koji su uobičajeno pogrešni jer se temelje na raznim
varijantama jednog te istog uvjerenja, odnosno jedne te iste koncepcije liderstva koja danas
prevladava u svijetu: „pokazati put kojim se treba ići“ te „pridobiti ljude na sljedbu“.
U osnovi, sve se uglavnom svodi na zastarjelo promišljanje o tome da je „liderstvo“
zapravo pridobivanje ljudi da čine ono što lideri žele.

53
Liderstvo je duhovnost u praksi
Margaret Wheatley

Posljednjih godina duhovnost i posao često se povezuju budeći pritom intrigantna
pitanja na koje autorica odgovara u tekstu: je li posao duhovni pothvat? Javlja li se u našem
poslu osjećaj stanovitog poziva odnosno poslanja? Možemo li unijeti cijeloga sebe, svoje tijelo,
um i dušu u svakodnevne radne zadatke? Je li uopće prihvatljivo postavljati takva pitanja?
Vjeruju li lideri u postojanje "više sile"? Crpe li snagu iz svojih vrijednosti i uvjerenja?

71
Dijalog o liderstvu
Peter Senge, Ronald A. Heifetz, Bill Torbert

SoL-ov odjel za istraživanje znanja, učenja i promjena Research Greenhouse 7. i 8. listopada
2014. organizirao je konferenciju za članstvo i VIP goste na kojoj su sudjelovali
vodeći svjetski stručnjaci i konzultanti iz Japana, Njemačke, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva,
Španjolske, Nizozemske, Kolumbije i SAD-a, te među njima i Peter Senge s MIT-a,
Ronald A. Heifetz s Harvard Bisiness Schoola i Bill Torbert s Yalea. U tekstu pročitajte na
koji način trojica uglednika razgovaraju o ovom intrigantnom fenomenu.

95
Vrijednosti u liderstvu
Ronald Heifetz

Kriza liderstva danas prevladava u mnogim područjima javnog i privatnog života. Pa ipak,
kontinuirano zanemarujemo i pogrešno interpretiramo prirodu te krize uobičajeno optužujući
političare i poslovne lidere za sve probleme s kojima se susrećemo. Štoviše, često ih koristimo
kao žrtvenu janjad. Međutim, iako ljudi na vlasti nažalost nisu izvor rješenja, zasigurno ih
ne možemo smatrati izvorom svih naših problema: svaljivanje krivnje na sustav vlasti - bilo
političke bilo organizacijske - tek je (pre)jednostavno objašnjenje svih naših neprilika.

123
Duhovno inteligentno liderstvo
Danah Zohar

Što čini istinskog lidera? Jedni kažu da je za liderstvo najvažnija sposobnost jasnog
usmjeravanja dok drugi tvrde da je to sposobnost odlučivanja u zahtjevnim okolnostima. Treći
kažu da je najvažnije umijeće zapovijedanja i kontroliranja ili, tome nasuprot, poticanja lojalnosti
sljedbenika kroz snažnu emocionalnu empatiju. Autorica u tekstu navodi kako istinsko vodstvo
primarno ovisi o viziji, ali ne o bilo kakvoj viziji već o viziji koju se može
cijeniti i poštovati: intelektualno, emocionalno i duhovno.

qLife / No. 2 / Vol. IX / Ljeto 2017.

U svijetu edukacije i obrazovanja, programi uobičajeno započinju s nekim "osnovama" odnosnog područja ljudske ekspertize; s temeljima, bazom, odnosno glavnim ili odlučujućim načelima koja se potom provlače cijelim kurikulumom kao ključna paradigma koja suštinski definira gradivo. Iako je obično riječ o dosadnim i znanim informacijama koje se naizgled same po sebi podrazumijevaju, predlagatelji programa od njih ne odustaju. Tako će FER-ovci na početku obrazovanja slušati "Osnove elektrotehnike", informatičari "Osnove programiranja", a pravnici "Osnove upravnog prava". Riječ je, dakle, o zamornom ali uobičajenom pristupu kojega smo u qLifeu nažalost zanemarili.

Krenuvši prije devet godina od pretpostavke kako se stručnoj javnosti - koja je tada već dva desetljeća kročila vodama tržišnoga gospodarstva - ne trebaju pojašnjavati "osnove" liderstva, od samog starta okrenuli smo se specifičnim temama: "sustavnom razmišljanju", "mentalnim modelima", "timskom radu", "strateškom promišljanju" i drugima. Potom smo se devet godina čudili - i još uvijek se čudimo - nerazumijevanju fenomena liderstva u javnosti i pogrešnim očekivanjima koje iz toga proizlaze. Dugih devet godina svjedočimo nepotrebnim razočaranjima koja su podjednako produkt "nesposobnog liderstva" i naivnih uvjerenja zbog kojih se uporno nastavlja vjerovati u "zubić vile" i karizmatske lidere "super-heroje" koji su tu da nas spase. Priznajemo, pogriješili smo. Nakon devet godina pokušat ćemo ispraviti učinjeno i vratiti se na početak.

Što je, dakle, istinsko liderstvo? O čemu se tu doista radi? Koje pogrešne pretpostavke i uvjerenja su povezane s tim fenomenom? U nastavku se navode osnovne zablude o vodstvu koje presudno utječu na razvoj domaćih organizacija, institucija i društva:

1. Poistovjećivanje liderstva sa "sveznanjem". Riječ je o pogrešnom uvjerenju temeljem kojeg od lidera neopravdano očekujemo "sveznanje" radi konačnih "rješenja". S obzirom na to da pretendenti na visoke položaje znaju što javnost od njih očekuje, prema tome se i ponašaju: prvo sami sebe uvjere kako imaju odgovore na sva bitna pitanja, a potom i drugima govore da je tome tako. Međutim, kako u današnjem umreženom kompleksnom svijetu nitko ne može sve znati, obrazac satkan od nerealnih očekivanja i nastojanja da se ona ispune gotovo uvijek tragično završi. A kada se to dogodi, igra ne prestaje već sve počinje iz početka. Nakon što se pokaže da osoba kojoj su toliko vjerovali nije ono što bi trebala biti, ljudi kreću u potragu za novim "liderima" koji će ih povesti u "svijetlu budućnost" i jednom zauvijek riješiti njihove goruće probleme. "Novi lideri" znaju kako ljudi zapravo vole da im se laže pa onda opet iznova započinju isto kružno kretanje koje s istinskim liderstvom nema baš nikakve veze.

Umjesto da potiče lažne iluzije, istinsko liderstvo suočava ljude s bolnom realnošću kako bi se promijenile vrijednosti, navike, praksa i prioriteti koje sprječavaju razvoj i napredak oslanjajući se pritom na vrijednosti otvorenosti, učenja, propitivanja i kvalitetnog dijaloga.     

2. Mit o individualizmu. Unatoč tome što su brojne studije pokazale kako se istinsko liderstvo ne odnosi na "izvanserijskog alfa pojedinca" na vrhu organizacijske piramide već na specifični koloplet konteksta, okolnosti i osoba na svim razinama koji se odlično nadopunjavaju i surađuju, nastavljamo izgrađivati kult individualizma i vraćati se istoj paradigmi. Ovaj obrazac pokretan je medijima koji znaju i mogu pisati nerealne senzacionalističke priče o "velikim direktorima", a ne mogu i ne znaju stručno analizirati kompleksne višedimenzionalne uvjete u promatranoj organizaciji koji su zapravo doveli do uspjeha tvrtke.

Prema tome, istinsko liderstvo trebali bismo sagledavati kao kolektivni fenomen, a ne individualni, kada mreža međuovisnih i isprepletenih lidera na svim razinama sustava odlično surađuje, mudro odlučuje te upravo radi toga uspješno vodi poslovanje.

3. Poistovjećivanje liderstva s pozicijom, autoritetom i moći. Liderstvo se također ne bi trebalo poistovjećivati s autoritetom i moći, s ovlaštenjem da se odlučuje i koristi pozicija vlasti. Kada se raspravlja o ljudima na visokim položajima, koji utječu na sljedbenike, liderstvo se (pre)često automatski podrazumijeva; o njima neopravdano govorimo kao o "liderima u vladi", "liderima u biznisu" ili "liderima u zajednici". Osim toga, liderom neopravdano nazivamo osobe koje imaju "vjeru u uspjeh organizacije", "znaju artikulirati viziju", "ukazuju na put kojim treba ići" te koje "privlače lojalne sljedbenike".

Istinsko liderstvo nema veze s pozicijama moći jer ga mogu prakticirati osobe bez ikakvog formalnog autoriteta, na rubnim prostorima hijerarhije, doslovce bez ijednog sljedbenika.  Istinsko liderstvo također nema veze s čvrstim uvjerenjima lidera koje on potom nameće grupi niti s okupljanjem masa koje se potom vodi prema nekom zamišljenom cilju. Čak i onda kada izvire iz iskrenih, moralnih i etičkih pobuda, liderstvo se može pokazati posve neodgovornim ukoliko ishodom našteti dugoročnoj dobrobiti grupe.

Na kraju, te najvažnije, treba kazati kako je istinsko liderstvo najsnažnije povezano s mudrošću, odnosno dostignutom razinom svijesti, osobnim razvojem i sveopćom zrelošću pojedinca. Riječ je o ekstremnoj važnoj činjenici - na koju su ukazivali i drevni filozofi - zaboravljenoj u ovim modernim vremenima "stručnosti" i beskarakternog "znanja" koja je odlično opisana u knjizi Guanzi Konfucijeve antičke Kine: "…nakon što se neka osoba uspne do položaja koji nadilazi njegovu mudrost, svi ispod njega će patiti".