O „Mentorstvu i coachingu“ kao o posebnom broju
qLifea razmišljali smo duže vrijeme, prvenstveno radi toga što je riječ o vrlo popularnim metodama osobnog razvoja koje su se posljednjih desetak godina toliko proširile svijetom liderstva, menadžmenta i organizacijskog razvoja da gotovo i nema ozbiljnije tvrtke koja u programima razvoja djelatnika ne koristi - ili barem ozbiljno ne razmišlja o tome da koristi - usluge mentora, coacha ili psihoterapeuta.
Što je, dakle,
mentorstvo? Može se kazati da
mentorstvo potječe iz grčke mitologije, odnosno iz Homerove „Odiseje“. Nakon što je Odisej, kralj Itake, krenuo u rat protiv Troje, malodobnog sina Telemaha i suprugu Penelopu ostavio je u rukama velikog prijatelja Mentora učinivši ga odgovornim za dječakovo
obrazovanje,
izgradnju karaktera,
mudrost odlučivanja i
osvještavanje životne svrhe. Mentor je bio učitelj koji je na svoga učenika prenosio iskustva, znanja i mudrosti kako bi ga pripremio na izazove budućnosti u procesu koji je po njemu kasnije nazvan
mentorstvo.
U nastavku djela Homer daje do znanja kako se u liku Mentora uvijek iznova utjelovljuje božica Atena - posebno u kritičnim situacijama za Telemaha i Penelopu - pružajući im „mudre savjete, razboritost i praktične uvide“ čime uloga Mentora, te s njome povezano
mentorstvo, poprima dodatnu duhovnu dimenziju koja nadilazi puku pragmatičnu kontribuciju učenikovoj dobrobiti. Prisutnost Atene u formi Mentora simbolički označava da su Telemah i Penelope zapravo primili „...dar s neba..od bogova...u formi međuljudskog odnosa s Mentorom“ kako bi sazrijeli i izrasli u istinska ljudska bića.
Prema tome, zaključuje se kako
mentorstvo predstavlja izrazito duboku transformacijsku formu osobnog razvoja koja nadilazi puko svladavanje neke „poslovne vještine“ ili stjecanje „specifičnih liderskih ili menadžerskih znanja“.
Poslovni
coaching, kao posebna grana coachinga kojom se
qLife bavi, svoje korijene vuče iz bihevioralne psihologije koja se od Freudove psihoanalize suštinski razlikuje po tome što se ne bavi problemima psihe klijenta već se primarno oslanja na
mišljenje i
ponašanje kako bi osnažila čovjekove najveće potencijale i učinila ga uspješnijim. Začetnikom poslovnog coachinga smatra se Sir John Whitmore koji je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća prenio zamisli ključnih bihevioralnih psihologa u Europu primijenivši ih prvo na zanimanje trenera u sportu, a potom i u poslovnom kontekstu. Whitmore je tada napisao knjigu
Coaching for Performance te je tako nastao
Performance Coaching, preteča današnjeg
executive coachinga, koji bismo mogli definirati kao „proces unaprjeđenja performansi i sveopćeg blagostanja pojedinca ili grupe, pomoću jasno definiranih ciljeva, propitivanjem vrijednosti i uvjerenja te na koncu osmišljenim planom djelovanja“. Pritom je važno kazati kako se u procesu
coachinga ništa od navedenog ne postiže „savjetovanjem“ klijenta od strane coacha već isključivo studioznim i koherentnim propitivanjem kako bi se utjecalo na
samosvijest klijenta.
Osnovne razlike su, dakle, u tome da je mentorstvo prvenstveno usmjereno na odnos, a coaching na konkretne ciljeve. Mentorstvo se prvenstveno bavi transformacijom osobnosti, a coaching promjenom ponašanja. Mentorstvo je radi toga prvenstveno dugoročno orijentirano, dok je vremenski horizont coachinga obično kraći. Mentorstvo je dvosmjerni proces primarno usmjeren na razvoj, a coaching jednosmjerni proces okrenut postizanju rezultata.
Na kraju treba biti iskren i reći da na mentorstvo i coaching ne treba gledati kao na panaceju koja tek tako rješava osobni razvoj. Štoviše, u tom segmentu - kao i u drugim segmentima znanosti liderstva i menadžmenta - zbog složenosti tematike postoje brojne nedoumice i problemi. Primjerice, osim ako vam mentor nije božica Atena, u procesu mentorstva neminovno ćete nailaziti na dobronamjerne savjete mentora obojane
njegovim životnim iskustvom, koji su se uspješni pokazali na
njegovom životnom putu što nije garancija da će se isto dogoditi vama. Čine se, zapravo, da je istina drugačija: brojni uspješni ljudi do uspjeha su došli okretanjem
vlastitoj istini koja se ostatku svijeta, pa onda i njihovim dobronamjernim mentorima, u presudnim trenucima činila posve ludom i „pogrešnom“.
Osnovni problem
coachinga ogleda se u tehnici izvedbe koja isključivo propitivanjem odvodi klijenta na nove razine svjesnosti kako bi konačno „uvidio“ sadržaje koji su dotad bili izvan domašaja njegova svjesnog uma. Osim ako vam coach nije Sokrat - koji je neuke građane Atene konciznim ispitivanjem vodio do kompleksnih rješenja - nakon početnih fantastičnih rezultata vjerojatno ćete se „zavrtjeti“ u krugu sličnih pitanja i sličnih odgovora koji vam neće previše pomoći da se pomaknete s mjesta. Jer, u temeljima coachinga krije se nikad dokazana te, po mojem osobnom sudu, neistinita premisa: „iscjeljenje će se sigurno dogoditi jednom kada se problem mentalno osvijesti“. Ponekad hoće, ali najčešće neće; pogotovo u slučaju transformacije dubokih psiholoških struktura lidera i menadžera koje presudno utječu na njihove poslovne performanse.
Pa ipak, ne dajte se obeshrabriti. Odlučite li se na kretanje u krugu između kvalitetnog
mentorstva,
coachinga i
psihoterapije - i drugih metoda koje se u posljednje vrijeme javljaju na sceni - sigurno ćete osobno rasti. Ponekad će taj razvoj biti brz i konkretan, a ponekad ćete se razočarati. To je normalno i sasvim u redu jer različitim osobama u različitim životnim periodima odgovaraju različiti pristupi i metode. Bitno je ne stati.
Sadržaj
