qLife
No. 39, Jesen 2018.
Sada je posve o�ito -
osje�amo to na svojoj ko�i - da se crne prognoze i najave upu�enih stru�njaka o klimatskim promjenama ipak ostvaruju. Ako ste posljednjih desetak godina odmahivali glavom misle�i da �e se sve to nekako samo po sebi riješiti, sada iz vlastita iskustva svjedo�ite tome da ste pogriješili. Nakon posljednjih doga�aja ne mo�ete drugo nego zastati i upitati se: „Mo�da je ipak rije� o najva�nijem problemu liderstva? Mo�da se doista susre�emo s 'izazovom svih izazova' prema kojem svi drugi problemi nalikuju tek pukoj dje�joj igri s kanticama u pijesku?“
Sadr�aj
Tema broja: Uspon regenerativnog društva
Marko Lu�i�
11
Biti „manje loš“ nije dovoljno dobro
William Mc Donough, Michad Braungart
Te�nju da se industrija u�ini „manje destruktivnom“ pronalazimo još u najranijim fazama industrijske
revolucije kada su se po�ele uvoditi razne kontrole kako bi se sprije�ile bolesti i pogibije.
29
Evolucija odr�ivosti
Pamela Mang, Ben Haggard
U tekstu se razra�uje prvi princip regenerativnog dizajna - dizajn za evoluciju - koji proizlazi
iz temeljne postavke regenerativnog razvoja prema kojoj svaki �ivu�i sustav (ljudsko tijelo, ušï¿½e
rijeke, susjedstvo/lokalna zajednica, bolnica, poduze�e) ima inherentnu mogu�nost
evolutivnog razvoja na više razine organizacije i diferencijacije.
49
Novi poslovni um
Carol Sanford
Nakon višegodišnje analize poslovne prakse na podru�ju (društveno) odgovornog poslovanja,
Carol Sanford iza�ava zabrinutost �injenicom da poduze�a nastavljaju s praksom kreiranja i
implementiranja rješenja utemeljenih na fragmentiranom na�inu razmišljanja koje je, prema njezinu
mišljenju, jedini pravi te istovremeno najdublji uzrok trenuta�nih problema.
69
Tko �eli biti ekonomist?
Kate Raworth
Na osnovu postavke o klju�nom utjecaju znanosti ekonomije na dizajn naše civilizacije
(zato što ekonomija predstavlja „materinji jezik“ javnih politika), autorica u tekstu ukazuje
na frapantnu �injenicu da se dominantna ekonomska paradigma zapravo zasniva na
ekonomskim teorijama 19. stolje�a.
89
Gospodarstvo regenerativnog društva
John Fullerton
Osniva� i predsjednik Capital Institutea razra�uje tezu o tome da se postoje�i globalni gospodarski
sustav zasniva na potpuno pogrešnoj ekonomskoj teoriji, a klju�na pogreška postoje�eg sustava
sastoji se u tome da gospodarstvo sagledava zasebno i odvojeno od prirodnih sustava planeta.
103
Regenerativni svjetonazor
Chrisna du Plessis
Autorica ukazuje na nastanak nove regenerativne paradigme koja na Zemlju gleda kao na
me�usobno duboko povezan, kompleksan, �iv i adaptibilan društveno-ekološki sustav koji se stalno
mijenja te u kojem su ljudi integralni dio prirode.
121
Regenerativna (R)evolucija
Daniel C. Wahl
U tekstu se ukazuje na imperativ tranzicije prema regenerativnom društvu koje omogu�uje
istovremeno zadovoljavanje interesa i potreba pojedinaca, društva i planeta.
Uvodnik
Uvodnik za jesenski broj qLifea pišem uvijek u isto vrijeme, krajem rujna, inspiriran teškim sivim kišnim kvarnerskim oblacima kada se toplo odjeven sjetno prisje�am ludih ljetnih dana. Otprilike tako bilo je svih ovih godina... ali ne i ove. Ovih je dana okru�enje posve druga�ije. Na rije�kim pla�ama vlada gotovo kolovoška atmosfera: izuzetno visoke temperature zraka mame na sun�anje, kupanje u toplome moru i ispijanje pi�a u lokalnim beach barovima te na u�ivanje u predivnim zalascima sunca nad U�kom. Pa ipak, unato� savršenoj atmosferi koja u trenutku uvodi �ula u orgazmi�ko stanje dubokog zadovoljstva, jedan dio mene nemiran je i oprezan - �uti kako u tom sveop�em bla�enstvu nešto jednostavno ne štima.
Po povratku s mora �itam kako nije samo kod nas „lijepo“ vrijeme; na sjeveru Europe o�ekuju se za desetak stupnjeva Celzijusovih više temperature od uobi�ajenih, što zna�i da �e maksimalne dnevne temperature dosegnuti za ta podru�ja nevjerojatnih 30°C. Stoga ne �udi da je ledeni arkti�ki brijeg - kojeg znanstvenici popularno nazivaju “posljednjom ledenom površinom” jer je rije� je o najgušï¿½em ledu na planetu - po�eo pucati i raspadati se.
Potom na televiziji pratim posljednje vijesti o uraganu Florence koji, kako navodi Washington Post, ne dolazi sam: u ovom trenutku nad Atlantikom se ra�a �ak šest novih uragana stvaraju�i time posve novu situaciju koju stru�njaci smatraju „apsolutno abnormalnom“. Štoviše, meteorolozi i znanstvenici tvrde da je samo pitanje vremena kada �e se pojaviti uragan 6. kategorije što se sve do nedavno smatralo „nemogu�im“. Pa ipak, kako zbog klimatskih promjena trenuta�no pet do osam posto više vodene pare cirkulira atmosferom, u kombinaciji s višim temperaturama otvaraju se mogu�nosti nastanka superuragana kakve smo dosad gledali samo u SF filmovima posvemašnje destrukcije i smaka svijeta.
Ako svemu tome pridodamo najsvje�ije informacije o neo�ekivanom usporavanju Golfske struje koje bi nas, ako se nastavi istim tempom, moglo uvesti u „novo ledeno doba“, ne �udi što glavni tajnik UN-a António Guterres tvrdi kako „�ovje�anstvo... �eli li izbje�i katastrofu... ima doslovce dvije godine za radikalnu promjenu smjera kojim se trenuta�no kre�e“.
Prema tome, sada je posve o�ito - osje�amo to na svojoj ko�i - da se crne prognoze i najave upu�enih stru�njaka ipak ostvaruju. Ako ste, poput mene, posljednjih desetak godina odmahivali glavom misle�i da �e se sve to nekako samo po sebi riješiti, sada iz vlastita iskustva svjedo�ite tome da ste pogriješili. Ako su vam, poput mene, klimatske promjene bile daleki problem s kojim se niste uspijevali zna�ajnije povezati, sada se vjerojatno sasvim druga�ije osje�ate. Ako ste, poput mene, odbacivali konferencije, razgovore i tekstove o ovoj temi smatraju�i ih „suviše apstraktnima“, nakon posljednjih doga�aja ne mo�ete drugo nego zastati i upitati se: „Mo�da je ipak rije� o najva�nijem problemu liderstva? Mo�da se doista susre�emo s 'izazovom svih izazova' prema kojem svi drugi problemi nalikuju tek pukoj dje�joj igri s kanticama u pijesku?“
Odgovor na prethodna pitanja zasigurno je potvrdan. Nastavimo li istim putem dodatno �emo narušiti krhki ekvilibrij planetarnog ekosustava nakon �ega više nitko ne zna što �e se i kako dalje doga�ati. Nastavimo li i dalje razmišljati na na�in kako sve to skupa i nije tako strašno jer smo pre�ivjeli danas, ju�er, prošli mjesec i prošlu godinu pa se stoga podrazumijeva da �e se isto dogoditi sutra, sljede�i mjesec i sljede�u godinu, vjerojatno �emo skon�ati poput „kuhane �abe“ (engl. boiled frog phenomenon) u poznatoj metafori liderstva koja odli�no opisuje funkcioniranje kompleksnih �ivu�ih sustava: hitro reagiramo na promjene visokog intenziteta, te slabo ili nikako na male infinitezimalne promjene koje se kontinuirno odvijaju tijekom duljeg vremenskog perioda polako „umiru�i“ iz dana u dan... sve do prijelomnog trenutka kada se sustav iznenada potpuno uruši.
S obzirom na to da se tra�ena „promjena smjera“ mora potaknuti na visokoj razini svjetskih lidera, te da se potom mora prihvatiti i podr�ati na ni�im razinama, o�itim postaje da se radi o va�nom stru�nom problemu suradnje kojim se qLife, naravno, bavi.
Pozivam vas stoga da pomno pro�itate tekstove novog broja kako biste osvijestili da se funkcioniranje svake ljudske zajednice temelji na nekoj paradigmi ili svjetonazoru (skupini osnovnih pretpostavki ili pravila koje se uzimaju „zdravo za gotovo“ u svrhu poimanja stvarnosti i njenih fenomena) te da nama još uvijek upravljaju ideje velikih znanstvenika davnog 18. i 19. stolje�a sprje�avaju�i nas da se ozbiljnije upustimo u stvaranje regenerativnog društva koje �e znati povratiti, renovirati i revitalizirati vlastite izvore energije i materijala kako bi izgradilo trajno odr�ivi sustav pomirenih potreba ljudskog društva i prirode.
Primjerice, Darwinova ideja da je „razvoj �ivih bi�a posljedica prirodne selekcije ili pre�ivljavanja povlaštenih rasa koje se bore za opstanak“ još uvijek nevjerojatno sna�no utje�e na ponašanje ljudi. Unato� tome što bezbrojna moderna znanstvena istra�ivanja ukazuju na suprotno - da je suradnja, a ne konkurencija, osnovna razvojna koncepcija prirodnih sustava te da sklonost konkurenciji i nadmetanju zapravo odra�ava nezrelost promatranog biološkog sustava - kao pojedina�na ljudska bi�a te kao društvena zajednica nastavljamo se boriti protiv drugih i misliti isklju�ivo na vlastite uske interese jer duboko u sebi smatramo da �e takvo ponašanje u kona�nici dovesti do najve�e dobrobiti za sve dionike.
Me�utim, krajnje je vrijeme da shvatimo da tako nije. Krajnje je vrijeme da osvijestimo nespornu �injenicu da se, barem u nekom vremenskom periodu, moramo odre�i dijela vlastite dobrobiti radi dobrobiti cjeline.
