U trgovini odjećom većina profita se ostvaruje u nabavi, a većina gubitaka u prodaji. Osiguravanje pozitivnog iskustva u odnosu s kupcima postalo je stoga prioritet tvrtke. Maloprodaja zahtijeva mnogo više truda od umješnog nabavljanja i mnogo ju je teže kontrolirati. Uz tisuće zaposlenih na stotinama lokacija (od kojih su mnogi postali dijelom kompanije kupovinom drugih tvrtki), ulaganje energije i sredstava u svrhu osnaživanja zaposlenika (eng. empowerment) na kraju je rezultiralo povećanjem zadovoljstva kupaca.


George Zimmer smatra da postoje tri pristupa ravnoteži u biznisu:

1. Tvrtka koja se usmjerava isključivo na profitabilnost.
Neka kompanija se može zanimati isključivo za kratkoročne profite i uopće ne misliti za zadovoljstvo djelatnika. Tada se može dogoditi da zarada kratkoročno dramatično naraste, uz minimalno zadovoljstvo djelatnika što će dugoročno neizbježno dovesti do niske razine učinkovitosti i visoke fluktuacije te na kraju do smanjenja profita. Štoviše, takva situacija može ugroziti i sam opstanak tvrtke.

2. Tvrtka koja se usmjerava isključivo na zadovoljstvo djelatnika.
Druga je krajnost tvrtka koja mnogo ulaže u zadovoljstvo zaposlenika, a ne uzima u obzir profitabilnost. Takva kompanija se izlaže riziku da ima iznimno zadovoljne zaposlenike, a bez profita, što također može dovesti do propasti.

3. Podjednako usmjeravanje na profitabilnost i zadovoljstvo djelatnika.
Rješenje kojeg nastoje postići u Men's Wearhouseu je "savršena kombinacija" profitabilnosti i zadovoljstva zaposlenika. "Još uvijek to nismo postigli, ali konstantno pratimo vlastiti napredak, učimo na greškama i dorađujemo vlastita rješenja. Tako pronalazimo nove načine ostvarivanja ravnoteže na ovom zahtjevnom zadatku" kaže George.
 
"Obzirom da spadamo u kategoriju  dioničkih društava, smatramo da se svi subjekti koji su sastavni dio našeg poslovanja mogu podijeliti u pet skupina dionika i da svaka od tih skupina ima potrebe koje se moraju zadovoljiti i uravnotežiti. Poslovanje promatramo na nešto drugačiji način od većine javnih poduzeća jer vrednujemo sve zainteresirane strane, odnosno sve naše dionike, a ne samo dioničare. Otkrili smo da iz takvog razmišljanja proizlazi sinergijski pozitivni utjecaj."

"Za mene je uloga lidera kompanije jednaka ulozi kapetana na jedrenjaku sa 100 članova posade. Svaki član ima svoja zaduženja, a kapetan im je potreban da bi pratio vjetar, proučavao obzor i kretanje valova te na kraju koordinirao rad kako bi svi zajedno uspjeli u svome pothvatu, odnosno izbjegli katastrofu."