Svoj doprinos vidim u razvoju "novih pogleda" i novih perspektiva. Smatram kako je to puno bliže istraživačkim aktivnostima usmjerenim na stvaranje teorije, negoli na njeno testiranje. Čini mi se kako vrijednost istraživanja nije povezana s kvalitetom testiranja, sve do točke pronalaženja evidentnih nalaza, već pravu vrijednost istraživanja vidim u stvaranju "novih pogleda" koji ljudima mogu osigurati novi način gledanja na stvarnost.

Promotrimo li rad Petera Sengea, vidimo da je on razvio koncepciju organizacijskog učenja kao "novog pogleda". Svjesno promišljanje o procesu akumuliranja znanja unutar velikih organizacija ustvari jest "novi pogled". U tom kontekstu, svoj doprinos drugačijem promišljanju vidim u osvješćivanju važnosti kompetencija organizacije. To bi bio jedan doprinos.

Drugi doprinos vidim u osvješćivanju činjenice kako se suparništvo ne odvija isključivo u domeni tržišta i proizvoda. Subjekti konkuriraju jedni drugima i u domeni predviđanja - odnosno kreiranja stavova o budućnosti. Konkuriranje se događa i u domeni prilika za ostvarivanje budućeg razvoja, kao i u domeni privlačenja i zadržavanja značajnih partnera i komplementarnih resursa koji se nalaze izvan kompanije. Općenito gledano, kada govorimo o konkurenciji, u 99% slučajeva mislimo na konkuriranje cijenom unutar postojećeg tržišta, borbu za klijenta i slično. Prema mojem mišljenju, u mnogim sredinama i u mnogim industrijama, navedeno predstavlja samo djelić ukupnog suparništva. Osobni doprinos vidim upravo u skretanju pažnje javnosti na ova pitanja.

Sljedeći doprinos je koncepcija "elastičnosti". Iako tako ne izgleda, teorija kompleksnosti nam ukazuje da vitalnost neke organizacije ne proizlazi iz sklada, iz ravnoteže, već iz neravnoteže. Situacija u kojoj prevladava nesklad, neravnoteža ili jaz između resursa i aspiracija, preduvjet je vitalnosti korporacije.

Također postoji doprinos koji se odnosi na usmjeravanje pozornosti prema problemu "što činiti kako bi stvorili novi konkurentski prostor?" To je ono što nazivam upravljanje migracijskim putevima: stvaranje koalicija, nametanje standarda, okupljanje komplementarnih resursa, razvoj kompetencija, istraživački i eksperimentalni marketing. Sve je to potrebno kako bi se ostvarila vizija budućnosti. Eto, to su neki od doprinosa...

COS: Koje značenje ima pojam "organizacija", a koje "strategija"? U kakvom su oni odnosu?

GH: Pojam "strategija" bih definirao kao organizirano, svrhovito zajedničko djelovanje usmjereno ka stvaranju ekonomskog blagostanja i individualne svrhe. Odnosi se na ljude, pojedince u organizaciji. Stoga smatram kako organizacije ne mogu biti dugoročno održive bez osjećaja svrhovitog usmjerenja. Velika prednost čovjeka pred drugim bićima jest njegova sposobnost utjecaja, promjene okruženja, mijenjanja postojećeg i stvaranja novog. No, čovjek u tom procesu mora znati što želi stvoriti. Mislim da su granice između pojmova "strategija" i "organizacija" poprilično zamagljene. Dozvolite mi da to kažem na drugačiji način. Te dvije koncepcije su u tolikoj mjeri međuovisne da se o njima gotovo i ne može razgovarati kao o dvjema različitim kategorijama. Za mene je to jedna te ista stvar. No, reducirate li strategiju na planiranje, a organizaciju na strukturu, tada možemo govoriti o različitosti. S druge strane, ako pak razmišljate o strategiji kao o suštinskom procesu kumuliranja novih vrsta znanja, te o organizaciji kao o suštinski zajedničkoj svrsi, tada linija podjele opet nije tako jasna.