Umijeća koja menadžeri trebaju imati za svakodnevnu borbu na tržištu na kojem se konkurira temeljem cijena, vrlo su različita od umijeća potrebnih da bi se predvidjelo kako će industrija izgledati za desetak godina. Stoga su u svakoj od navedenih faza potrebne različite menadžerske sposobnosti. Zato mislim da su istraživanja mentalnih modela vrlo interesantna, posebno kada se radi o predviđanjima budućeg razvoja i konkurencije u budućnosti. Znam da mentalni modeli imaju znatno širu primjenu, no njihovu suštinu vidim u tome da svaki menadžerski tim ima različita polazišta, pristrane stavove i predrasude o tome kako funkcionira industrija u kojoj djeluju - što potrošači žele, koje kanale koristiti, kakva je struktura dodane vrijednosti itd. Sve dok ne napustite postojeće pretpostavke i pristranosti, nećete moći stvoriti inovativni pristup za poslovanje u budućnosti.

Po meni, najvažnije je pitanje kako se kompanije odučavaju (napuštaju stara znanja i postavke, op.ur.) te kada se trebaju odučavati? Lew Platt iz Hewlet-Packarda kaže: "Vrhunac uspjeha postojećeg modela je trenutak kada ga morate uništiti." Brojni su razlozi zašto je tvrtkama na vrhuncu uspjeha teško napraviti re-invenciju. Možda bi trebalo pročitati članak Leonard-Bartona o "ključnim rigidnostima" ili neprilagodljivosti kompanija. Jedan od uzroka tih rigidnosti su mentalni modeli ljudi. Zato sam to povezao s pojmom genetičkog kodiranja - kako bih pokazao da je menadžerima teško promijeniti uvjerenja i način razmišljanja, kao što je pojedincima teško promijeniti vlastiti genetski kod. Neovisno o tome da li ih nazivamo okvirima razmišljanja menadžera ili mentalnim modelima ili genetskim kodom - sve je to ista stvar.

Iz navedenog proizlaze dva interesantna istraživačka pitanja ili teme. Prvo: koje su to razlike u sposobnostima menadžera potrebne za natjecanje u tim različitim konkurentskim područjima? Je li moguće pronaći ljude jednako sposobne u sva tri područja, ili je to nemoguć zadatak? Drugo: Kako istražiti, a zatim testirati prevladavajuće mentalne modele u velikim organizacijama?

U uspješnim tvrtkama, gotovo po definiciji, tri područja postaju savršeno usklađena tijekom vremena. Prvo područje jesu uvjerenja ljudi o tome što je potrebno za uspjeh u njihovoj industriji. Drugo je organizacija i sustav upravljanja u organizaciji - kakav je sustav nagrađivanja, mjerenja rezultata, prenošenje i korištenje informacija. Treće su kompetencije i umijeća, te čitav mehanizam stvaranja dodane vrijednosti. Sve te kategorije postaju savršeno usklađene i čvrsto međusobno isprepletene. U trenutku kada tvrtka otkrije kako njen postojeći poslovni model više ne funkcionira, nije u stanju hitro promijeniti organizacijski sustav, sustav nagrađivanja niti mehanizme stvaranja dodane vrijednosti - a da prije toga ne napusti postojeće mentalne modele. Po mom mišljenju pitanje mentalnih modela zadire u samu srž strategije. Strategija je upravo to, dekompozicija i građenje novih mentalnih modela ljudi.