Temeljne pretpostavke. Djelujete na temelju konzistentnog niza pretpostavki. Pretpostavljate da razumijete situaciju, za razliku od kolega koji se ne slažu s vama. Prema ovom modelu ljudi ne mogu u potpunosti razumjeti situaciju i vidjeti stvari na drugačiji način. Posljedično tome, vi ste u pravu, a drugi nisu. Često preispitujete motive u pozadini njihovih drugačijih gledišta te vjerujete kako su isključivo vaši motivi ispravni. Sebe vidite kao "slugu" organizacije, dok drugi samo nastoje napredovati u karijeri ili na neki drugi način zadovoljiti svoje potrebe. Konačno, pretpostavljate da su vaši osjećaji potpuno opravdani. Ako se kojim slučajem naljutite, imate pravo na to jer su drugi ljudi u krivu, ne razumiju vas, a i skriveni motivi u pozadini njihovog djelovanja su veoma upitni. Zapamtite - sve navedeno u najboljem se slučaju nalazi na rubovima vaše svijesti - često ne razumijete da u kriznom trenutku djelujete na opisanim vrijednostima i pretpostavkama.

Strategije. Na temelju navedene kombinacije vrijednosti i pretpostavki razvijate strategije kojima nastojite kontrolirati razgovor i pobijediti. Vlastite stavove ne pojašnjavate do kraja kako ih kolege ne bi mogli propitivati. Također, ne tražite da vam drugi ljudi pojasne svoje stavove i razmišljanja (osim kada ste u tim promišljanjima uočili jasne nedostatke), kako se ne bi otkrilo da su možda uzeli u obzir stvari koje vi niste što bi moglo ugroziti vaše ciljeve. Da bi izražavanje negativnih emocija sveli na najmanju moguću mjeru, razgovor započinjete postavljanjem usmjeravajućih pitanja (primjerice: "Ne mislite li da…?") ili komentarima oblikovanim kako bi sugovornika nedvosmisleno uputili na vaše razmišljanje prije nego što ste ga sami izrekli. Ako netko od sugovornika u komunikaciju unese negativne emocije, tada ga znate upozoriti kako one nisu bitne ili produktivne, te mu poručujete kako ćete se njima kasnije pozabaviti, iako znate da "kasnije" u stvarnosti znači "nikad". Budući da smatrate kako u potpunosti razumijete situaciju i kako je vaše promišljanje nepogrešivo, izbjegavate testirati pretpostavke u razgovoru s kolegama. Opisane strategije vam osiguravaju jednostrano kontroliranje situacije, osobnu zaštitu i zaštitu sugovornika. Sve navedeno koristite kako bi sakrili svoju strategiju kontroliranja, često iz razloga što je niste ni svjesni.

Rezultati. Ironično je da pokušajem kontrole situacije doprinosite stvaranju upravo onih posljedica koje nastojite izbjeći. Djelovanjem na temelju neprovjerenih pretpostavki kako je situacija onakva kakvom je vi vidite uzrokujete nesporazume. Naime, ako su vaše pretpostavke o tuđim skrivenim motivima negativne, a k tome još i neprovjerene, tada konačni rezultat može biti samo međusobno nepovjerenje. Iz tog su razloga ljudi oprezni u komunikaciji, što vas navodi da mislite kako je problem u njihovom defanzivnom stavu. Tako zapravo stvarate "samoispunjujući proces", koji dovodi do upravo onih posljedica koje ste htjeli izbjeći. Na taj ste način nepovratno zapečatili priliku za učenje o tome na koji način vaše ponašanje može doprinijeti smanjenoj djelotvornosti tima. Svi navedeni postupci značajno umanjuju sposobnost učenja vašeg tima, njegovu djelotvornost i kvalitetu radnog života. Kvaliteta odlučivanja, odnosa kao i predanost donesenim odlukama također opadaju, dok se vrijeme provedbe donesenih odluka povećava.