Temeljne pretpostavke. Kao poticajni lider, pretpostavljate da će kolege vjerojatno uočiti ono što je vama promaklo i obrnuto. Pretpostavljate da različitosti ne stvaraju poticaj za sukob, priliku za dokazivanje kako ste jedino vi u pravu, već su oni prilika za učenje i stjecanje novih spoznaja. Također pretpostavljate da ljudi nastoje djelovati u skladu s unutarnjim integritetom. Navedene interakcije vidite kao dijelove intrigantne slagalice - svatko doprinosi svojim komadićem - a zadatak je zajednički otkriti kako u konačnici izgleda slagalica.


Navedene temeljne vrijednosti i pretpostavke usporedite s onima iz modela unilateralne kontrole.

S temeljnim vrijednostima i pretpostavkama zajedničkog učenja povezano je nekoliko ključnih načela:

1. Znatiželja predstavlja želju da se nešto o nečemu nauči. Ona vas motivira da otkrijete informacije koje drugi možda imaju, a vama su promakle, te da otkrijete način na koji drugi ljudi dolaze do različitih zaključaka, bez da ih pokušavate uvjeriti kako su im ti isti zaključci pogrešni.

2. Transparentnost se odnosi na kvalitetu dijeljenja bitnih informacija, uključujući i informacije o vašim strategijama, na način koji je pravovremen i točan. To dakle znači da svoju osobnu strategiju vođenja konverzacije morate podijeliti s ostalim sudionicima razgovora. Na taj način zajednički osmišljavate strategiju te činite slobodan izbor načina suradnje.

3. Zajednička odgovornost označava podjelu odgovornosti za sadašnju situaciju, kao i za posljedice koje ona donosi. Biti odgovoran znači izravno rješavati probleme odnosa s drugima, radije nego ih izbjegavati ili tražiti da to učini netko drugi umjesto vas.

Navedena tri načela isprepliću se s temeljnim vrijednostima i pretpostavkama modela zajedničkog učenja, a koriste se u strategijama u nastavku teksta.

Strategije. Strategije koje poticajni lideri koriste kako bi implementirali temeljne vrijednosti i pretpostavke ustvari su osnovna pravila koja podržavaju učinkovito funkcioniranje timova. Osnovna pravila su osmišljena za generiranje ispravnih informacija. Primjerice, traže da provjerite ispravnost pretpostavki o drugima prije nego što djelujete na temelju njih, kao da su istinite. Sve relevantne informacije o nekom problemu dijelite s drugima (bez obzira da li one podupiru ili ne podupiru vaše stavove), korištenjem konkretnih primjera, pojašnjavanjem razmišljanja u pozadini vaših stavova, te pojašnjavanjem potreba, interesa ili kriterija koje smatrate važnima. Nakon što ste izložili svoja razmišljanja, zamolite suradnike da oni iznesu vlastite činjenice koje su vam možda promakle. Na taj način dolazi do učenja unutar tima. Kako biste povećali slobodu izbora i internu posvećenost, korake koji slijede osmislite zajednički s kolegama. Također, u središte pozornosti postavite nediskutabilna pitanja i probleme što su priječile grupu da podigne razinu svoje djelotvornosti. Treba napomenuti kako korištenje ove strategije nužno ne podrazumijeva donošenje odluka konsenzusom. Konsenzus je u pristupu poticajnog liderstva poželjna opcija, no ne i uvjet.