Sve je u meni govorilo da moram negdje otputovati kako bih na miru promislio o svemu što mi se događalo, kako bih mogao dokučiti "Ono što pokušava nastati". Naoružan tim idejama početkom sljedeće godine krenuo sam na duži odmor u planine Steamboat Springs, Colorado, kako bih vježbao umijeće samovanja i razmotrio nagovještaje i enigme s kojima sam bio suočen.
Svakoga jutra ustajao bih neposredno prije zore, popio voćni sok, istegnuo se i krenuo na dugo, lagano trčanje u planinu. Nakon povratka, tuširanja i doručka, uputio bih se do mjesta na kojem bih proveo dan u pisanju i razmišljanju. Kada bih do njega stigao, osjećao sam se potpuno sâm, kao da se nalazim na vrhu svijeta. Teren je bio okružen zelenilom i netaknutom šumom, tako da se činilo kao da se nalazim u nekoj vrsti orlovog gnijezda, na najvišoj točki na cijelom području. Na istočnoj strani pogled je padao na skijališta, a na zapadnoj strani mogao sam vidjeti Yampa Valley koja je ležala ispod planine u duljini od šezdesetak kilometara. Priroda je tog proljeća bila posebno lijepa. Među divljim cvijećem, visokim borovima i jelama osjećao sam se doista ugodno.
Za vrijeme boravka u planinama u meni je sazrjela ideja o osnivanju instituta koji bi se bavio razvojem koncepcije "liderstvo služenjem". Kasnije sam ga nazvao American Leadership Forum. Ideja je bila da institut potiče povezivanje različitih sektora društva i izobrazbu novih lidera u zajednici ili regiji s naglaskom na razvoj osjećaja javne odgovornosti lidera, što bi jačalo njihovu sposobnost vođenja u pluralističkom društvu u kojem nikada više jedna osoba ne bi bila "glavna". Edukacija bi se temeljila na koncepciji "liderstvo služenjem", te na spoznaji da je jedina primjerena vlast za novo doba ona koja obogaćuje, koja osnažuje ljude umjesto da ih tlači i ponižava. Time bi se poticalo "transformacijsko liderstvo": liderstvo snažne posvećenosti i širih vizionarskih ideja, kreativno, radije negoli reaktivno liderstvo sposobno stvarati zajednice ili regije "izvrsnosti". Institut bi također poticao prihvaćanje novog svjetonazora koji govori o tome da nismo ograničeni postojećim poretkom i okolnostima, već da možemo sami odabrati u kakvom svijetu i društvu želimo živjeti.
Realizacija ideje o stvaranju Leadership Foruma zahtijevala je traganje za skrivenim talentima. Osjećao sam da postoje stotine lidera svjetske klase, žena i muškaraca, mlađih ljudi koji se nalaze na korak od vrha karijere. Naš bi se zadatak sastojao prije svega u poticanju takvih ljudi da prepoznaju višu svrhu, da uvide svoju jedinstvenu životnu sudbinu te da posegnu za onim što smatraju istinski važnim. Na pragu smo novog doba, trebali bismo stvarati lidere sposobne voditi ljude prema realizaciji više svrhe i najviših vrijednosti. Iznad svega bismo trebali konačno shvatiti značenje ljubaznosti i ljubavi, "savršenog i vidljivog principa sveg života". Sjećao sam se tih riječi iz Galeba Jonathana Livingstona, kao i posljednjih riječi Jonathanovog učitelja Chianga, dok je nestajao u bljesku jarkog svjetla: "Jonathan, nastavi raditi na ljubavi." Te su riječi postale ishodištem mog svekolikog istraživanja i temelj na kojem je trebalo izgraditi American Leadership Forum - ideja o služenju i milosrđu prema drugima. Ideja o pomaganju drugima u njihovoj borbi za oslobođenje od ograničenja. Ta su nastojanja postala mojom osobnom misijom, želio sam s drugima podijeliti ponešto od istine koja se preda mnom otkrivala.
Početkom 1978. godine preselio sam se u London kako bih otvorio naš novi odvjetnički ured. Godine provedene u Londonu povezale su moja promišljanja na način koji, da sam ostao u Americi, zasigurno ne bi bio moguć. Shvatio sam da su implikacije American Leadership Foruma globalne, da slobodni svijet gleda na Sjedinjene Države kao na model demokracije, te da u slučaju da ta demokracija ne funkcionira u SAD-u, vjerojatno neće funkcionirati nigdje u svijetu.
1979. godine komentatori su mnogo pisali o liderstvu u Sjedinjenim Državama. Business Week, U.S. News & World Report, Newsweek, kao i neke vodeće dnevne novine objavili su mnoge priče na tu temu, dok je Time liderstvu posvetio cijeli specijalni broj (6. kolovoz 1979.) i prekrasan uvodnik Lancea Morrowa pod naslovom "A Cry for New Leaders Who Can Construct a New Consensus".
Svi su se autori bavili istim pitanjima. Pisali su kako "služenje naciji" više nije u modi, kako se ljudi naše generacije uglavnom bave vlastitim interesima i probitkom te da u društvu općenito vlada neka vrsta građanskog cinizma. Pisali su o demografskim promjenama i činjenici da zbog njih stari stil liderstva u zajednici i regiji više nikada neće biti djelotvoran. Pisali su o potrebi za novim načinima razmišljanja, o potrebi za novim, otvorenijim, fleksibilnijim i participativnijim liderstvom. Komentatori su pisali o onom što je John W. Gardner rekao prije dvadeset godina: kvalitetna komunikacija među različitim entitetima liderstva - gradskom upravom, poslovnim sektorom i manjinama - osnovni je preduvjet za obnavljanje naših zajednica i nacije.
U to sam doba putovao cijelom Europom. Kad god sam to mogao, razgovarao sam s visoko pozicioniranim ljudima iz poslovnog svijeta i svijeta politike o događanjima u svijetu i u mojoj vlastitoj zemlji. Čini se kako život u inozemstvu doprinosi jasnijem razumijevanju Sjedinjenih Država. To je uvijek tako; kad se pomaknete i "nešto" promatrate izdaleka. Shvatio sam da su pripadnici moje generacije uglavnom materijalisti usmjereni na vlastite interese, skloni tome da više rade kako bi više zaradili. John Gardner je govorio o "anti-liderskoj injekciji" koju smo svi dobili u srednjoj školi i na fakultetu. Ne mogu se sjetiti nijednog sveučilišnog profesora ili mentora koji mi je ikad govorio o liderstvu ili o uzvraćanju ili služenju drugima. Fokus je uvijek bio na izboru biznisa ili profesije, na ostvarivanju superiornosti u tom području, te uspinjanju prema vrhu.
Stalno sam se pitao gdje se krije ključ za rješenje ove zagonetke. Znao sam da je sva pažnja usmjerena na činjenje, što je zasigurno važno, ali sam također znao da nedostaje neki ključni element. Pomalo mi je postajalo jasno da bi liderstvo trebalo biti usmjereno na aspekte koji se odnose na biti, radije negoli na aspekte koji se odnose na činiti.