Koja Vam je formalna edukacija pomogla za ulogu koju danas obnašate?

MP: Studirala sam povijest i politologiju. Za djevojku u Indiji neuobičajena kombinacija. U vrijeme moje mladosti politički lideri uglavnom su bili muškarci. A ja sam željela "saznati više" o svijetu. Željela sam pohađati studij koji će mi osigurati "opće znanje o svijetu".

Brzo sam uočila jaz između "riječi i djela" kada ljudi govore o ljudskim vrijednostima. Uobičajeno govorimo kako je dobro biti iskren, brinuti o drugima i slično a da u praksi takve riječi ništa ne znače. Stoga sam se i ja zapitala: Kako doista mogu razumjeti što su to vrijednosti? Odakle crpim snagu za njihovo prakticiranje? Roditelji su me od malena odgajali da brinem o vrijednostima i njegujem dobar karakter. Iako sva moja braća i sestre nisu tome bili skloni, ja osobno jesam. S trinaest ili četrnaest godina počela sam čitati znanstvenu i duhovnu literaturu, pratiti govore duhovnih lidera i to onih koji su utjecali na promjene u svijetu.

Svami Vivikananda posebno me privlačio zbog svoje proaktivnosti. Često bi znao reći: "Što ti je u srcu, provedi u djelo. Ono što ti je u srcu za tebe je, a ono što provedeš u djelo je za svijet." Pročitala sam njegove 22 knjige. Tako sam kombinirala obrazovanje; za svoju dušu sam čitala duhovnu literaturu, a za "posao" sam nastavila redovno studirati. Posjećivala sam različite duhovne centre i organizacije pa sam tako naišla na Brahma Kumaris. Kod njih sam osjetila prisustvo jednostavnog, iskrenog i istinitog načina življenja. Iskustvo koje sam tamo doživjela nisam si ispočetka mogla razjasniti. Iako dirnuta, nisam postala studentom u Brahma Kumarisu već sam idućih osam godina nastavila studirati na sveučilištu. Tada sam se, opet iz želje da služim ljudima i svijetu, odlučila upisati na novinarstvo i pravo. Osjećala sam da bih baš na tim područjima mogla realizirati svoju želju da pomažem ljudima. Nepravde koje sam u svijetu primjećivala uistinu su me boljele; osjećala sam manjak čestitosti. Vrlo mlada, čak i prije negoli sam završila novinarstvo, započela sam se dopisivati s urednicima pa su neka od tih pisama čak i objavljena. U Delhiju sam se tri godine bavila izvještavanjem iz nacionalnog parlamenta.

Iz kojeg "mjesta" crpite vodstvo, usmjerenje i podršku za Vaše liderstvo?

MP: U osnovi, moja snaga izvire iz mojih načela, iz naučenog i vlastite intuicije. Iako se volim informirati uvijek se vodim prema intuiciji. Pratim i čitam raznovrsnu literaturu; s područja ekonomije, politike i medicine. Ali odluke, komentari i razna uvjerenja uvijek dolaze iz moje nutrine. Iako pratim medije kako bih saznala što se oko mene događa, ne volim potpasti pod njihov utjecaj do te mjere da se moja vlastita inicijativa, moje zdravo rezoniranje i moje spoznaje zbog toga izgube. Nastojim se držati na određenoj distanci kako bih mogla objektivno sagledati događaje i svijet oko sebe.

Prije negoli postanem vodič drugima, sama sebe preispitujem: Jesam li dobar vodič samoj sebi? Ako jesam, tada znam u kojem ću smjeru voditi. A svaki čovjek može učiniti isto jer osjećam da svatko u sebi nosi tu sposobnost samo-usmjeravanja uz pomoć unutarnjeg glasa. Svaki je ljudski život prava ili pogrešna smjernica za druge ljude. Pažljiva sam kada nešto radim jer znam da će netko poželjeti učiniti isto. Pojedinac, čak i u velikoj organizaciji poput ove kojoj pripadam, uvijek treba ostati povezan sa svojim sebstvom. Kada sam sama sebi nejasna, kada sam uznemirena; uvijek posežem za svojom nutrinom kako bih pronašla pravo usmjerenje. Za lidera je stoga važno voditi se unutarnjim glasom, uskladiti svoje djelovanje s time te biti svjestan da će te drugi u tome slijediti.

Snaga vođe trebala bi iznutra izvirati, iz sustava vrijednosti pojedinca jer biti vođen načelima u životu jednostavno štedi energiju. I zato bi se životi lidera trebali temeljiti na pozitivnim vrijednostima. Kada govorite istinu, trebate je reći samo jednom. A kada kažete neku laž tada vam ni dvadeset drugih istina neće pomoći da nekoga u nešto uvjerite. Jednostavnije je živjeti u istini, biti iskren čovjek.