Govorili ste o važnosti intuicije. Na koji način čovjek razvija tu sposobnost?

MP: Informacije primamo čitanjem ili slušanjem. Da bismo donijeli određenu odluku, informacije koje primamo iz okoline moramo povezati s našim dubokim unutarnjim znanjem koje je pak povezano s našim vrijednostima. Do intuitivnog razumijevanja dolazi kada se distanciramo od vanjskog utjecaja, povežemo sa svojom nutrinom i osjetimo što je istinito.

Kada netko od mene zatraži neki input, prvo se na trenutak mentalno odmaknem od dotične situacije. Čineći to, ne zaokupljam se vanjskom situacijom već dopuštam intuitivno izviranje odgovora. Svaki čovjek posjeduje takvu sposobnost. Problem je u njezinoj suptilnosti koja traži određenu kvalitetu svjesnosti da se registrira i opazi. U današnjem društvu intelekt je toliko dominantan da sve pokušavamo dokučiti umom. No, prava je istina da postoje dublje spoznajne razine od uma i intelekta. Kada iskreno posegnemo u nutrinu, uvijek znamo što je istina a što neistina.  

Današnji ljudi rijetko kada kontaktiraju svoje unutarnje "Ja". A do intuitivnog razumijevanja možemo doći samo kada iskreno komuniciramo sa svojim istinskim "Ja" - onim tihim, nježnim glasom koji u svakome od nas govori istinu koju često niti slušamo niti čujemo. Ljudi danas žive u bučnom okruženju. A kada vanjska buka utihne, sami je stvaraju pretjeranim razmišljanjem. S druge strane intuitivno razumijevanje se događa u trenucima tišine kada dolazimo u kontakt sa svojim istinskim "Ja".

Kada jednom doživimo da intuitivno vodstvo funkcionira sve ga više slijedimo; posljedično tome, raste i naše samopouzdanje. Sve više spoznajemo njegovu djelotvornost i nepogrešivost. Pri tome uvijek treba imati na umu da povjerenje u intuiciju traži zatvaranje kruga procesa: čuti - isprobati - uvjeriti se da djeluje. Riječju, mi jesmo naša intuicija. Istina dolazi iznutra.

Što Vi smatrate funkcionalnim sustavom? Prema kojem idealu Vi vodite?

MP: Jedna je učiteljica zatražila od svojih đaka da iznova sastave pokidanu kartu svijeta. Učenici su dugo razmišljali što da učine. Napokon se jedan od njih dosjetio. Okrenuo je kartu naopačke i s druge strane otkrio figuru ljudskog tijela. Sada su točno znali gdje idu oči, nos i drugi dijelovi tijela pa su brzo složili cjelinu. Kada su kartu okrenuli na pravu stranu svijet je bio u savršenom redu. Navedena priča metafora je međuovisnog odnosa svih ljudskih bića na svijetu; ispod površine sve je povezano a cjelina u sebi sadrži prepoznatljive obrasce. Stoga ovisnost ili neovisnost nikako nisu prava stanja postojanja. Umjesto toga, trebali bismo prvo razumjeti a zatim prihvatiti prave odnose među dijelovima cjeline. Svaki djelić je važan i ima svoju ulogu. Kada bismo svijet shvaćali na opisani način lakše bi gradili kvalitetne međuljudske odnose. Kada bismo shvatili da je svijet doista jedna velika obitelj sva pohlepa i težnja za moći u trenu bi nestali.  

Međutim, govoriti o "obitelji" ne znači samo govoriti o zadacima koje ona treba obaviti. Obitelj je mnogo više od zbroja poslova koje treba obaviti. Zato lideri isključivo usmjereni na obavljanje zadatka prije ili kasnije postaju neučinkoviti jer negdje po putu izgube ljude. Prave lidere ljudi pamte po malim stvarima. Bivšu indijsku premijerku Indiru Gandhi javnost je poznavala kao Čeličnu Ženu (Iron Woman - op.p.), kao snažnu političarku. Malo ih je poznavalo njenu blagu stranu karaktera u kojoj je stanovala njena istinska snaga.

Istinske lidere pamti se po malim humanim gestama. Međutim, mnogo češće svjedočimo njihovoj nesposobnosti da se odupru izazovima pohlepe, statusa i moći. Nekima od njih čak je i uspjeh preteško breme. Iz tog razloga lideri moraju uvijek imati na umu sljedeću misao: "Ja sam sluga; ja samo služim.''

Tako je BKWSU u svojoj suštini prije svega obitelj a tek potom organizacija. Budući da se radi o velikoj obitelji moramo je voditi kao organizaciju koja nema predsjednike, tajnike i slično. Divna je to struktura - obitelj i organizacija u isto vrijeme. To znači da dobrobit organizacije tražimo kroz zbrinutost i sigurnost pojedinca.