Organizacije i korporacije su odgovorne za oblikovanje konteksta u kojem će potencijal pojedinca procvjetati. Ravnotežom između izvanjskih kompetencija i unutarnjih kvaliteta ljudi produbljuju svoju sposobnost da se nose kako s povoljnim tako i s nepovoljnim okolnostima. Nažalost, zbog tog suženog gledanja na kompetencije, u teškim situacijama rijetko kada posežu za spomenutim nutarnjim vještinama ni za vještinama stvaranja i održavanja kvalitetnih odnosa. Zbog toga upadaju u nove probleme i tako pokreću začarani krug neuspjeha. Nemaju onu fleksibilnost i prilagodljivost koja krasi cjelovite osobe. Ne ulažu napor u prisustvo cijelim bićem i u razvoj cjelovite osobnosti pa se zbog toga stvaraju gubici, kako na individualnoj tako i na organizacijskoj razini.

Čini se da upravljanje Vašom organizacijom proizlazi iz osnaživanja pojedinaca i razvijanja njihovih unutarnjih kvaliteta. No, liderstvo se također treba baviti praktičnim problemima, primjerice, koordinacije volontera u vođenju tako velike, globalne i multikulturalne organizacije poput BKWSU-a. Možete li nam nešto reći o toj povezanosti duhovnog i praktičnog u znanosti i umjetnosti liderstva?

MP: Inzistiramo na implementaciji duhovnih principa koje podučavamo na svakodnevne probleme upravljanja i vođenja. Vjerujemo da temelji svjetovnog upravljanja počivaju u nematerijalnom, neopipljivom, duhovnom svijetu. Drugim riječima, smatramo da se religija i politika moraju prožimati. A pojam "religija" koristimo u kontekstu univerzalne duhovne mudrosti, ne u nekom sektaškom smislu. Ako u nešto vjerujem, a nisam u stanju isto primijeniti na svoje djelovanje i vodstvo, tada sve ostaje na razni "mojih uvjerenja" koja ništa značajno neće promijeniti; na razini društva i  pojedinca. U suprotnom slučaju, kada naučene vrijednosti i principe primjenjujem u praksi, tada moja vlastita snaga raste i osnažuje druge oko mene. Primjerice, osobno vjerujem u mir. Ako vjerujem u mir tada moram djelovati u miru. Kada se nađem u zahtjevnoj situaciji uvijek sebe podsjećam da "vjerovanje u mir" od mene traži da "budem u miru". Tada i drugi oko mene vide da je apsolutno moguće mirno se nositi s "nemirnim" okolnostima. Samo ako živimo ono što propovijedamo (eng. "walk the talk" - op. prev.) možemo pomoći ljudima koji nas okružuju. Ako lideri nedosljedno žive vrijednosti i drugima je lako upasti u istu klopku. A onda im lideri više ne mogu pomoći jer ni sami više nemaju nikakvu moć.

Naše liderstvo temelji se na duhovnim vrijednostima što istovremeno predstavlja veliko postignuće i veliki izazov. Nikada ne smijete zaboraviti na pravi izvor vašeg uspjeha - da to nije funkcija koju obnašate već principi kojih se držite. Nesebičnost je kvaliteta istinskog lidera iako je osobni interes njoj inherentan budući da davanjem uvijek primate za sebe. Koliko dajete toliko vam se vraća. Sve što radite i mislite u nesebičnosti sigurno će pomoći mnogim ljudima. S druge strane ako mislite isključivo na sebe i svoj vlastiti probitak, do tog osnaživanja neće doći. Nesebičnost nas otvara drugima, osvaja njihovo povjerenje i pridobiva na suradnju. Tamo gdje postoji suradnja mnogi se zadaci s lakoćom obavljaju. Problemi se javljaju kada takve suradnje nema.   

Očigledno je da su u BKWSU zadaci i rezultati podređeni kvalitetnim odnosima. Istovremeno se čini kako kvalitetne odnose vidite ključnim za ostvarenje održivih i kvalitetnih rezultata. Možete li nam malo pojasniti ovu perspektivu?

MP: Neki ljudi smatraju da se podupiranjem kvalitetnih odnosa kompromitira kvaliteta. O tome sam ranih devedesetih raspravljala s jednom starijom učiteljicom koja me tom prilikom upitala: ''Što je po tebi važnije: posao kojeg treba obaviti ili odnos?'' Tada sam smatrala da je posao važniji jer sam vjerovala da su imidž, pristup, metode i učinkovitost važniji od odnosa. Učiteljica mi je odgovorila da ću uvijek, bez obzira na sve što sam u stanju učiniti, trebati i pomoć drugih ljudi. Njegujem li dobre odnose, uvijek ću moći računati na njihovu pomoć, više će se posla moći obaviti što će u konačnici pozitivno djelovati na razvoj. Danas mi vlastito iskustvo kazuje da dobri odnosi rješavaju probleme tek s nekoliko riječi. S druge strane, kada ste usmjereni isključivo na zadatak kojeg treba obaviti, možete mnogo govoriti a da vas nitko neće htjeti čuti. U radu s volonterima važnost dobrih odnosa još je više izražena.

U unutrašnjosti savezne države New York vodim jedan veliki centar - Peace Village (Selo mira) - gdje inzistiram na besprijekornoj čistoći i postavljam visoke standarde kvalitete obavljenog posla. Uvijek sama sve provjeravam i suradnicima govorim: ''Ovo treba biti ovako. Ono treba biti onako.'' Pa ipak, kada sam jednom prilikom napustila centar upitali su me kada se planiram vratiti. Nije mi bilo jasno zašto to žele budući da od njih tražim takvu disciplinu. Odgovor me iznenadio. Rekli su mi da iz kvalitetno obavljenog posla crpe energiju te da im participacija u timu koji surađujući odrađuje sjajan posao pruža iznimno zadovoljstvo!