Profesionalni razvoj kroz napredovanje u karijeri danas je svima dostupan. Nažalost, tom procesu nedostaje poveznica s unutarnjim. Područje duhovnog razvoja, iako čini samu suštinu liderstva i menadžmenta te stoga najdirektnije utječe na funkcioniranje institucija, potpuno je zanemareno i marginalizirano. No ipak, veliki broj ljudi - u srednjim godinama - počinje se osjećati kao da su "negdje zaglavili". Posao im više ne pruža osjećaj zadovoljstva i ispunjenja. Tada mnogi od njih počinju istraživati - okreću se svojoj nutrini - počinju brinuti o svom duhovnom životu. Većina ljudi usmjerenih samo na posao i na ono izvanjsko ne uzima dovoljno vremena za sebe. Sve drugo važnije im je od vlastite dobrobiti.

Postoje neke veoma jednostavne metode kojima se mogu posvetiti; primjerice, odvojiti ujutro vrijeme za sebe a večeri provoditi u obiteljskom okruženju. No nažalost, oni svoje vrijeme u cijelosti posvećuju poslu. U jednom od naših programa jednom je prilikom žena govorila o svojem suprugu, političaru, koji bi uvijek po kasnom povratku kući prvo čekirao meilove, telefonsku sekretaricu i sve ostale uređaje. Projurio bi pokraj žene i djece te često zaboravio reći "bok". Ljudi su ponekad toliko obuzeti svojim poslom i ne shvaćaju da su zapravo ulovljeni u klopku. Kada nas posjete, podučavamo ih o tome što bi bilo dobro da učine za sebe, kako da se uključe u obiteljski život, povežu s drugima i sa svijetom. Temelje osobnog razvoja potrebno je tražiti u vremenu za sebe, prepoznavanju onog što nas čini sretnima i razumijevanju stvarnog uspjeha. U našim programima nastojimo uskladiti meditiranje i samovanje s aktivnostima i interakcijom. Pomažemo ljudima otkriti, redefinirati i prakticirati ono što za njih ima smisla i trajne vrijednosti kako bi takva otkrića kasnije ugradili u temelje svog svakodnevnog života.

Možete li nam preporučiti neke aktivnosti s kojima ljudi mogu eksperimentirati?

MP: Naravno. Preporučam im da više puta dnevno, najbolje svaka dva ili tri sata, zastanu i odmaknu se od svega što u tom trenutku čine. Mi to zovemo "nadzor prometa" (eng. traffic control - op. prev.) kojim osvješćujemo misli u sadržaju našega uma. Uzimamo nekoliko trenutaka za sebe, da se saberemo, povežemo sa svojom nutrinom i utišamo buku u svome umu. Kada osjetimo da smo se iznova povezali s onim smirenim, unutarnjim "Ja", možemo se vratiti poslovima koje smo do tada obavljali. Pri tome je vrlo važna redovitost koja provjereno vodi do iznimno blagotvornih rezultata. Drugo što također preporučam činiti redovito je odvajanje vremena za sebe na početku dana, za promišljanje, meditiranje ili čitanje nekog inspirativnog štiva. Ljudi zaboravljaju koliko je važno nahraniti um zdravim i krepkim mislima na samom početku dana. Posebno je korisno kada započnemo dan razmišljanjem o nekoj kreposti ili vrijednosti koju zatim cijeli dan nosimo u svijesti crpeći iz nje snagu kada naiđemo na poteškoće. Na taj način stječemo iskustvo svakodnevne osnaženosti koja iz dana u dan, redovitim prakticiranjem, raste. To je ono na što mislimo kada kažemo da je ''ocean sastavljen od kapi''.

Obraćati što češće pažnju na svoje misli najvažnije je što trebamo činiti u životu jer mislima, svjesno ili nesvjesno, kreiramo svoju budućnost. A da bismo upoznali svoje misli, potrebno je čim češće zastati i pažljivo odabrati koje ćemo od njih zadržati a koje odbaciti.

U svojim mislima ne bismo se trebali uvijek iznova vraćati na iste situacije. Naše bi razmišljanje uvijek trebalo biti jasno i izravno - nakon što s njime završimo zaključili smo i dotičnu situaciju. Prepoznavanjem vrijednosti mentalne energije - ulaganjem truda u kreiranje čistih i stabilnih misli - ostajemo životni i svježi pa lakše preuzimamo odgovornost. S druge nas strane mentalna mušićavost iscrpljuje i slabi. Vrijeme, misli i energija međusobno su povezane kategorije o kojima trebamo pažljivo brinuti jer čine temelje na kojima individualno i kolektivno gradimo kvalitetu života i društvo u cjelini.