Kada nema svjesnosti o navedenim uvjerenjima, o toj vrsti motivacije, onda OD sam sebi postaje svrhom. Osvješćivanje vlastitih uvjerenja dolazi s radom na sebi. Želimo li razvijati druge ljude, moramo prvo upoznati sami sebe i moramo imati osobno iskustvo razvoja. Osobni razvoj središnja je disciplina OD-a budući da - između ostalog - OD konzultantu pomaže jasno odgovoriti na pitanje: "Čije potrebe ja ispunjavam?" Nažalost, previše praktičara OD-a danas zadovoljava vlastite potrebe, nesvjesni njihova postojanja pa stoga nesvjesni interveniraju u organizacijama kako bi izmijenili raspodjelu moći i autoriteta, kada to jest, ali i kada nije prikladno. Ovi samoprozvani "OD profesionalci" nesvjesno promiču svoj stav o tome što je "ispravno" bez ikakvog obzira prema trenutnom stanju organizacije, strategije, vrijednosti, stupnja razvoja, kulture ili klime, a to u mnogome šteti reputaciji OD-a.

Sve to skupa kod nas još uvijek nije uzelo maha, iako sam se osobno već susreo s takvim fanatizmom. Za jedan qLife na temu Afirmativno propitivanje napisao sam članak naslova "Pogreške i promašaji afirmativnog propitivanja". Članak sam završio rečenicom: "Nipošto, ni u kojem slučaju ne gubite iz vida da se organizacija ne razvija radi organizacije, nego radi klijenata, kupaca, sponzora ili donatora o kojima njen opstanak u prvoj mjeri ovisi." Neki pojedinci ljutito su reagirali na tekst, točnije, ne toliko na sadržaj koliko na mene kao autora. Radi se o ljudima koji s "vjerskim zanosom" promoviraju samo tu metodu OD-a i od nje žive.

ML: Ako je to problem nedovoljnog osobnog razvoja, kako izgleda problem prekomjernog osobnog razvoja?

IM: Drugi problem OD konzultanata javlja se kada osobni razvoj postane ciljem OD prakse. Radi se o popularnom sindromu "kada imaš samo čekić, sve ti počinje ličiti na čavao". Konzultanti koji su otkrili "rad na sebi" i zaljubili se u tu ideju često se usmjeravaju na intervencije u ljudske procese, odnosno na individualnu psihologiju. Tada coaching ili NLP postaju univerzalno rješenje, a ponekad se tu nađu i neke alternativne, "iscjeliteljske" prakse koje nemaju veze s OD-om. Neki se zaljubljuju u psihološke teorije, neki u polu ili kvazi terapeutski rad s menadžmentom. Dakle, kada konzultant koristi klijenta da bi promovirao vlastiti razvojni put i prakse, umjesto da se usredotoči na stvarne potrebe organizacije, tada on krši osnovna etička načela i šteti reputaciji OD-a.

Klijenti često ne vide što se sve tu događa. Pa ipak, morali bi uvijek imati na umu da je u konačnici cilj kvalitetnog organizacijskog razvoja izgradnja kapaciteta klijenta te održanje usvojene promjene i nakon što konzultanti odu.

ML: Naučiti ga loviti, umjesto da mu kupuju ribu u nedogled?

IM: Upravo tako. Ako konzultant taj cilj smatra primarnim ili jedinim, onda se podizanje učinkovitosti organizacije seli u drugi plan pa se tvrdnje nekih klijenata o nevažnosti OD-a za poslovanje mogu pokazati opravdanima.