Tema ovog broja našeg mjesečnika - Presencing zbuniti će mnoge čitatelje. Riječ je o kovanici Claus Otto Scharmera koju on objašnjava kao "oslobađanje vlastite percepcije iz zatvora prošlosti i otvaranje mogućnostima polja budućnosti". Nakon brojnih pokušaja iznalaženja odgovarajućeg hrvatskog termina morali smo odustati i preuzeti izvornik.
U prvom prilogu "Presencing: društvena tehnologija slobode", Claus Otto Scharmer objašnjava razloge nastajanja i suštinu koncepcije. Oslanjajući se na poznatu ocjenu Dee Hocka o posvemašnjem krahu institucija Scharmer zaključuje da je potreba pokretanja dubokih institucionalnih promjena hitna i neophodna. Kako "prošlošću pokretana stvarnost više ne stvara pomake", pozornost je potrebno preusmjeriti prema budućnosti. Razvoj sposobnosti prepoznavanja i ostvarivanja, odnosno "uvođenja-u-sadašnjost" najboljih mogućnosti budućnosti predstavlja suštinu predložene koncepcije. Autor s pravom naglašava da se radi o društvenoj tehnologiji slobode! U prvi mah ova sintagma djeluje zbunjujuće. No, semantička analiza otkriva njeno stvarno značenje. Pojam "društvena tehnologija" označava skup metoda i postupaka za ostvarivanje dubokih socijalnih promjena. Sukladno navedenom sintagma "društvena tehnologija slobode" označava niz metoda i postupaka za oslobađanje naše percepcije zatvora prošlosti, odnosno za promjenu načina razmišljanja.
Drugi je prilog intervju s Brian W. Arthurom, Citibank Profesorom na Santa Fe Institutu, ostvaren u okviru projekta "Dijalog o liderstvu" kojeg su zajednički realizirali:
- Society for Organizational Learning,
- Cambridge,
- Generon Consulting,
- McKinsey Leadership and Organization Practice, Europa.
U intervjuu objavljenim pod naslovom "Bitno je otkud polazite u dubini vlastitog bića" prof. Arthur ukazuje na činjenicu da primjereno razumijevanje suvremenog gospodarstva zahtijeva stvaranje nove ekonomske teorije. U svezi s tim prof. Arthur je javnosti poznat po značajnom otkriću zakona rastućih prinosa koji se zasniva se na dinamičkom poimanju gospodarstva. Djelovanje u dinamičkom okruženju zahtijeva drugačiju vrstu znanja: znanja koja ne proizlaze iz nekog apstraktnog teorijskog okvira, nego znanja koja izranjaju iz nekog dubljeg izvora. Pristup tom dubljem izvoru znanja ostvaruje se u tri koraka:
1. potpuno uranjanje: promatrati, promatrati, promatrati,
2. povlačenja i reflektiranja kojim se omogućava izranjanje dubljeg znanja,
3. trenutno djelovanje: ostvarivanje novog.