JJ: Gdje ste na kraju objavili članak?

W. Brian Arthur: U engleskom The Economic Journalu. Članak sam također poslao u
American Economic Review i The Quarterly Journal of Economics. Iako su se svojski trudili, nisu mogli pronaći niti jednu tehničku pogrešku ili argument da članak tematski ne spada u ekonomiju. Jednostavno, bilo je to za mene izuzetno teško razdoblje…

COS: Što vas je motiviralo da ustrajete? Zašto ste nastavili, unatoč svemu?

W. Brian Arthur: Duboko u sebi ispravnim sam smatrao nastaviti dalje, unatoč teškoćama i pritiscima. Smatrao sam da se radi o iznimno važnoj spoznaji za ekonomiju… i danas dijelim to mišljenje. Ideja je donosila potpuno drugačiji pogled na problematiku složenih sustava. Sve me je to motiviralo da ustrajem, da ne posustanem. Kenneth Arrow sa Stanforda i nekolicina drugih kolega pomagali su me u mojim nastojanjima. Sam Arrow mi je 1987. odobrio Guggenheimovu stipendiju. Pored Kennetha Arrowa i Tjallinga Koopmansa, podržavao me je čitav niz dobitnika Nobelove nagrade, ljudi otvorenih za nove ideje. Problem kod usvajanja inovacija nastaje na nižim razinama društvene ljestvice. Teško je kada te kolege smatraju šarlatanom i neznalicom. Status na Stanfordu također mi je bio ozbiljno uzdrman, mislim da sam bio manje cijenjen nego na početku karijere. Nisam siguran da bih se uspio zaposliti na nekom uglednom sveučilištu jer uvijek postoji manjina koja može zaustaviti imenovanje. Nadam se da neće uvijek s inovacijama biti tako, ali za sada jest.

Komentar

Miljenko Cimeša

Ključne poruke teksta prof. Brian W. Arthura jesu: - razumijevanje suvremenog gospodarstva zahtijeva stvaranje nove ekonomske teorije, - djelovanje u suvremenom okruženju zahtijeva drugačiju vrstu znanja, - pristup dubljem izvoru znanja ostvaruje se u tri koraka. U nastavku komentara detaljnije će se razmotriti pojedine ključne poruke i iznijeti nekoliko refleksija o mogućim implikacijama po hrvat

pročitaj...