Dvije razine znanja

W. Brian Arthur: Duboke razine znanja koje dosegnu neki Rinpoche majstori ili majstori Taoizma nisu automatski primjenjive u modernom svijetu. Kad bi tako bilo, Dalai Lama bi mogao osnovati poduzeće i zaraditi mnogo novca. Ipak, radi se o temama koje ne razumijem u potpunosti i o kojima ne mogu razgovarati.

Prva razina: Znanje nastaje iz uranjanja
Prva razina nastaje dubokim uranjanjem u određeno područje koje dotiče svaku stanicu ljudskog bića - borci i umjetnici primjer su takvog znanja. Dugi period vremena oni upijaju nova znanja a onda jednostavno zaborave. Znanje tada postaje unutarnji dio njihovog bića koje uvijek iznova nastaje iz njih prema potrebi. To je prva razina.

Druga razina: Znanje nastaje iz vrline
Moja je pretpostavka da postoji dublja razina znanja koju bi mi na Zapadu mogli zvati vrlina ili nešto slično tom pojmu. Važno je pri tome da takvo znanje ne mora nužno biti posljedica dugogodišnjeg izlaganja. Vraćam se na Vaše pitanje. Mislim da su Japanci dugi niz godina izloženi kulturi preciznosti. Navedeno se očituje u keramičkim proizvodima i drugim vidovima umjetnosti. Ne čudi stoga da su upravo Japanci, zbog specifičnog znanja i kulture njegovanih stoljećima, izvrsni u proizvodnji tranzistora, optičkih pomagala i drugih sofisticiranih proizvoda visoke tehnologije. Naša kultura usmjerila se na nešto drugo, na kombiniranje elemenata u stvaranju novog. Iz kulture su dakle, nastale različite vještine. Nemojte me pitati da Vam pronađem direktnu poveznicu s kalifornijskom kulturom i nasljeđem ali ona zasigurno postoji.

GJ: Točno. Mislim da govorite o duhovnim kategorijama, duhovnom znanju. Za "tradicionalnu" znanost ovdje nema mjesta. Govorimo o nekoj drugoj znanosti.

W. Brian Arthur: Istina. Pravi odgovor na Vaše pitanje leži možda u pomanjkanju kvalitetne infrastrukture. Japanski menadžeri, praktikanti Zena, suočavaju se s problemom pravne regulacije, izbora investitora i slično što ih onemogućava u realizaciji ideja.