Drugo značajno iskustvo koje je utjecalo na mene je rad s menadžerskim timovima različitih kompanija i industrija. Zapanjilo me da su oni koji odlučuju suočeni posvuda s istim izazovima. Da bi se kompanija uspješno nosila s dotičnim izazovima potrebna je nova sposobnost učenja: učenje koje nije utemeljeno na promišljanju prošlosti, već na osjećanju, pretvaranju i "dovođenju-u-sadašnjost" svih budućih mogućnosti. Taj proces nazivam presencing.

Pitanje: U kojim situacijama, ili u području kojih problema možete uz pomoć presencinga ponuditi konkretne odgovore osobama ili organizacijama?

Scharmer: Presencing se temelji na unutrašnjoj promjeni mjesta djelovanja. Presencing znači: oslobađanje vlastite percepcije iz "zatvora" prošlosti i otvaranje mogućnostima djelovanja iz polja budućnosti. To doslovno znači promjenu mjesta/stajališta iz kojeg vaša percepcija djeluje. Jednostavno rečeno, presencing se odnosi na veoma stvarno povezivanje sebe s vlastitim "najvišim budućim mogućnostima" i dopuštanjem njihova ostvarivanja u sadašnjosti. Presencing je uvijek relevantan u trenutku kad prošlošću determinirana stvarnost više ne stvara pomak, i kad osjećate da je za napredak potrebno potpuno novo uporište. Moji kolege Adam Kahane, Joe Jaworski, Katrin Käufer, Ursula Versteegen i ja, primjerice, rabimo pristup presencinga za facilitiranje inovacija i procesa promjena kako unutar kompanija tako i na razini društvenih sustava.

Pitanje: Jeste li vezani uz koju određenu intelektualnu tradiciju?

Scharmer: Na mene su utjecale mnoge škole mišljenja, njemački i anglo-saksonski intelektualni krugovi, ali i Gandhijeva južnoazijska tradicija, kao i buddhistička, konfucijska i daoistička istočnoazijska tradicija. Dvojica mojih prvih učitelja bili su nadahnuti Gandhijem, znanstvenik s područja mira, Johan Galtung i znanstvenik s područja manadžmenta Ekkehard Kappler, od kojih su oba nadahnuti kritičkom teorijom. Ovdje na MIT-u pridružio sam se pokretu iz 20. st. – pokretu akcijskog istraživanja, surađujući s Peter Sengeom, Ed Scheinom, Bill Torbertom, Bill Isaacsom i drugima. U pogledu filozofije, radovi Heideggera i Nietzchea izvršili su na mene jak utjecaj: Nietzsche je promatrao znanost sa gledišta umjetnika, a umjetnost sa gledišta života. To mu je i dan danas osiguralo značaj, unatoč nerazumijevanju njegove filozofije u 20. stoljeću. Zanimanje za obuhvatnije poimanje znanosti povezuje me također s radovima Bohma, Beuysa, Goethea i Steinera. Moj rad usmjeren je na stvaranje društvene tehnologije slobode, metode za stvaranje općeprihvaćene sposobnosti djelovanja potpunom prisutnosti u "sada."