Pitanje: Do koje je mjere presencing nastavak ili razrada ideja Petera Sengea?

Scharmer: Peter Senge je u svojoj knjizi Peta Disciplina predočio koncept organizacijskog učenja širem čitateljstvu. Nova knjiga koju smo Senge, Joseph Jaworski, Betty Sue Flowers i ja upravo završili razrađuje taj pristup u tri pravca: prvo, proširenjem perspektiva timova i organizacija s ciljem obuhvaćanja ukupnih socioekonomskih sustava; drugo, produbljivanjem perspektiva u pogledu dubine osobnih iskustava i razvoja svijesti, što izričito podrazumijeva rad na duhovnim dimenzijama socijalnih procesa; i treće, u pogledu temeljne teorije učenja, proširenjem staroga Kolbova ciklusa - učenje kroz reflektiranje o prošlosti – kroz presencing, "ostvarivanje-u-sadašnjosti" najviših budućih mogućnosti. Moja nova knjiga o presencingu obradit će metodološke i teoretske osnove tog pristupa.

Pitanje: Ukoliko budućnost može biti 'pre-sensed' (naslućena - op.ur.) koliko je sama budućnost otvorena? Igra li slučajnost kakvu ulogu?

Scharmer: Presencing je sposobnost djelovanja na način da naše akcije proističu iz uvođenja-u-sadašnjost (presence) budućnosti. Djelovanjem na toj razini, otpuštamo naše 'malo jastvo' i postajemo sredstvo nastanka snažne evolucijske struje. Kako to postižemo? Provođenjem određenih unutrašnjih aktivnosti koje su vezane uz trostruki proces preusmjeravanja: preusmjeravanje mišljenja s procesa prosuđivanja na istraživanje; preusmjeravanjem osjećanja od emocionalnih reakcija prema prihvaćanju i promatranju srcem; te preoblikovanje volje vođene čvrstim namjerama ega u smjeru mekše, za budućnost prijemljivije volje koju filozof Martin Buber naziva 'Velika Volja'. Otvaranje budućim mogućnostima zahtijeva takve obrate, odnosno, izvrtanja [Umstülpung] struktura intelektualno-emocionalno-voljnog polja. Je li takva budućnost i dalje otvorena? Naravno, svaka je budućnost po naravi otvorena - budućnost je potencijalnost. Zatvorenost ima ulogu u vezi s prošlošću, a takva prošlost koja se nastavlja, strši u sadašnjosti.