Tema ovog broja našeg časopisa jesu novi horizonti.
Riječ je o procesu tranzicije iz industrijskog u postindustrijsko društvo. U prilogu Marc Luyckx Gisy-a "Win-win strategija za Europsku uniju u društvu znanja" analiziraju se dugoročne implikacije strateške odluke Europskog vijeća iz 2000. godine o tome da EU treba do 2010 postati "najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo u svijetu, temeljeno na znanju, sposobno za održivi rast s većim brojem kvalitetnijih radnih mjesta i na višem stupnju društvene kohezije". Kao što Autor naglašava svrha ovog teksta je iniciranje konstruktivnog javnog dijaloga o društvu sutrašnjice - kako o njegovim opasnostima, tako i o mogućnostima. Iz Autorova zaključka o tome kako se "temelji industrijskog kapitalizma ubrzano raspadaju, a uobičajena poslovna praksa još uvijek prevladava" proizlazi spoznaja o važnosti i hitnosti pokretanja takvog dijaloga.
Sukladno navedenom Autor daje osobni doprinos dijalogu iznoseći neke vrlo intrigantne teze o procesima promjena. Najvažnija od njih je promjena paradigme/svjetonazora/ načina razmišljanja od perspektive "ograničenog dobra" (Josip Županov) uvjetovane oskudicom tradicionalnih izvora vrijednosti (SREDSTAVA ZA PROIZVODNJU)- zemlje i financijskog kapitala , prema percepciji "neograničenog dobra" uvjetovane obiljem novih izvora vrijednosti (informacije i kreativnost ljudi).
Promjena paradigme utječe na promjenu ponašanja:
1. od tajnosti (skrivanja informacija), prema dijeljenju informacija (jer dijeljenje i kombiniranje informacija rezultira stvaranjem novog znanja),
2. od isključenosti s tržišta (svih onih koji ne posjeduju kapital ili utržive sposobnosti) prema uključenosti. Potreba za uključivanjem proizlazi iz logike kreiranja znanja: s povećanjem broja i raznolikosti sudionika raste i kvaliteta stvorenog znanja.