Promjena ponašanja tijekom vremena rezultira nastankom društva znanja koje prema Autoru ima slijedeća obilježja:
1. to je poslije-kapitalističko tržište znanja u kojem ključnu ulogu imaju nematerijalne kategorije (nematerijalna imovina, uključenost, održivost),
2. na tržištu znanja djeluju nova "pravila igre" (o jednom od njih, o zakonu rastućih prinosa, bilo je govora u intervju s Brianom Arthurom, q21, veljača 2007),
3. vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju je individualno - riječ je o znanjima sadržanim u umovima pojedinaca, "radnika znanja",
4. simboličke (uključivo i etičke) vrijednosti proizvoda postaju sve značajnije (što se sjajno potkrepljuje primjerom Coca Cole),
5. horizontalna distribucija moći (u vidu sve šireg korištenja mreža kao oblika horizontalnog strukturiranja moći).

Promjena paradigme rezultira nastankom novih interpretacija. Primjerice, koncepcija održivosti se unutar klasične industrijske paradigme interpretira kao win-lose igra. Naime, u okviru te paradigme održivost rezultira nastankom troškova koji se ili eksternaliziraju (što rezultira zagađivanjem okoliša i porastom profita organizacije) ili internaliziraju (što rezultira rastom troškova i padom profita). Riječju, u prvom slučaju organizacija "dobija" (a okoliš "gubi").

U drugom je slučaju obratno. Nasuprot navedenom, u paradigmi ekonomije znanja unapređenje ukupnog sustava proizvodnje i potrošnje predstavlja oblik ulaganja koja donose:
1.učinke prvog reda u vidu unapređenja kvalitete životnog okoliša,
2.učinke drugog reda u vidu poboljšanja reputacije organizacije.

Riječju, stvara se win-win struktura (ulaganja u održivost donose koristi i po organizaciju i po okoliš).

Zasnivanje društva znanja na načelima uključivanja i održivosti doista rezultira win-win ishodima. Šire prihvaćanje ove ključne poruke Autora moglo bi značajno utjecati na našu zajedničku budućnost.