Navedeni način promišljanja prožima mreže izvrsnosti, inteligentne prostore, regije znanja, cjeloživotno učenje, itd. Što je više pojedinaca uključila u mrežu, to je neka regija (ili organizacija, op. ur.) inteligentnija. Navedeno predstavlja win-win način razmišljanja (način razmišljanja gdje se teži rješenjima prihvatljivim za sve strane - op. ur.). Još je provokativnija ideja da bi poduzetnik 21. stoljeća u društvu znanja trebao biti "majstor uključivanja". Zaista, što je više uključenih ljudi, to će kvalitetnije znanje poduzetnik proizvesti.

Opredjeljenjem za konkurentno društvo znanja na principu uključenosti, Europa je izabrala ispravan put, usprkos tome što većina važnih sudionika u poslovanju, javnoj administraciji, sveučilištima i širokoj javnosti još uvijek nije u potpunosti shvatila novi izazov.

U okviru društva znanja, održivost je ključna nematerijalna imovina. Većina ekonomista na održivost gleda kao na trošak što je potpuno ispravno. Poduzeća koja se odluče za održivost moraju biti spremna na dodatni trošak.

Dobar primjer je priča o Interfaceu, kompaniji koja se bavi proizvodnjom tepiha, i koja je izgradila 95% održivost. Goleme svote novca potrošene su na restrukturiranje cjelokupnog proizvodnog sustava te se ti troškovi teško dovode u vezu s uspjehom kojeg je Interface postigao postavši svjetski lider u proizvodnji tepiha. Zašto i kako se to dogodilo?

 

 

Komentar

Marino Brečević

Win-win strategija za Evropsku Uniju u društvu znanja potiče me na razmišljanje o dobitnoj kombinaciji u kontekstu zemlje u kojoj živim-o. Ne samo zemlje Hrvatske već i planete Zemlje. Htjeli mi to ili ne, već smo duboko uronjeni u procese globalnih promjena. Obzirom na brzinu protoka i opću dostupnost informacija i znanja želim vjerovati da će se strategijom "zaraziti" cij

pročitaj...