Ekonomisti danas otvoreno priznaju da glavni dio novostvorene vrijednosti gospodarstva dolazi iz sfere nematerijalnog. U svojoj knjizi o prirodi nematerijalnog, Baruch Lev tvrdi: "Nematerijalna imovina je tvrdnja o budućim koristima koja nije potkrijepljena fizičkim ili financijskim resursima. Patent, brend i jedinstvena organizacijska struktura se naizmjence nazivaju nematerijalnom imovinom, imovinom znanja ili intelektualnim kapitalom..." Lev nadalje zamjećuje: "Nematerijalno se opredmećuje u materijalnom (npr. tehnologija i znanje ugrađeni u avion) i u radu (prešutno znanje zaposlenika), što vodi do značajnog isprepletanja "materijalne" i "nematerijalne" imovine prilikom stvaranja vrijednosti. Intenzivne interakcije ovih promjenljivih veličina onemogućuju samostalno vrednovanje nematerijalne imovine.

Klasične kapitalističke kvantitativne (materijalističke) mjerne metode ne funkcioniraju. Svjetsko gospodarstvo se već danas nalazi u drugom vrijednosnom sustavu. Teškoće na koje nailazimo leže u činjenici da prelazak na nematerijalno kvalitativno promišljanje zahtijeva promjenu ekonomske metodologije i aksioma. Ekonomija je na putu da postane multidisciplinarna znanost koja uključuje filozofiju, sociologiju, psihologiju, politiku pa čak i teologiju te podjednako muškarce i žene.

Glavnu zapreku osmišljavanju nove ekonomske znanosti pronalazimo u činovničkom ponašanju grupe vrhunskih svjetskih ekonomista, koji nisu spremni da prihvate nove ideje i korjenitu promjenu metodologije. U suvremenom svijetu postoji nova vladajuća klasa koja funkcionira slično kao srednjovjekovno svećenstvo, a ekonomisti su dobar primjer takvog djelovanja. Počne li bilo tko od njih razmišljati izvan zadanih okvira, izbjegavaju ga i prisiljavaju na šutnju. (vidi: W. Brian Arthur: "Bitno je od kuda polazite u dubini vlastitog bića", q21, veljača, 2007.) Herman Daly, bivši šef istraživanja u Svjetskoj banci, u svojoj knjizi daje izvanredan primjer ostracizma ove vrste. Daly tvrdi da nakon objavljivanja svog prvog kritičkog članka više nikada nije bio pozvan na neki od svjetskih kongresa ekonomista.

Komentar

Marino Brečević

Win-win strategija za Evropsku Uniju u društvu znanja potiče me na razmišljanje o dobitnoj kombinaciji u kontekstu zemlje u kojoj živim-o. Ne samo zemlje Hrvatske već i planete Zemlje. Htjeli mi to ili ne, već smo duboko uronjeni u procese globalnih promjena. Obzirom na brzinu protoka i opću dostupnost informacija i znanja želim vjerovati da će se strategijom "zaraziti" cij

pročitaj...