Win-win strategija za Evropsku Uniju u društvu znanja potiče me na razmišljanje o dobitnoj kombinaciji u kontekstu zemlje u kojoj živim-o. Ne samo zemlje Hrvatske već i planete Zemlje.
Htjeli mi to ili ne, već smo duboko uronjeni u procese globalnih promjena. Obzirom na brzinu protoka i opću dostupnost informacija i znanja želim vjerovati da će se strategijom "zaraziti" cijela planeta.
Da li je to utopija ? Reflektiram na Marcovo pitanje ali i promišljanje kojim konstatira da u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju industrijske vrijednosti ( ili vrijednosti "surovog" kapitalizma) nisu tako duboko ukorijenjene u strukture društva, te da zapravo baš te zemlje imaju šansu da brže promjene paradigmu. To se odnosi i na Hrvatsku. Ukoliko kreiramo kritičnu masu "sijača" novih znanja, tada to neće biti utopija.
Volio bih koristiti neki drugi termin umjesto termina "strategija" obzirom da smatram kako je taj termin previše "vojni". Upravo terminologija značajno utječe na ponašanje u poslovanju. Osobno me podsjeća na silu, tajnost, dominaciju nad drugim osobama, prijevaru. Da li smo spremni napraviti tu malu promjenu i umjesto te riječi koristiti neku drugu koja će asocirati na razvoj, suradnju i usklađene odnose ? Vjerojatno ćemo se susresti s problemom kako verbalno supstituirati samo jednu riječ koja će u krajnosti utjecati na promjenu, doslovnu konkretnu promjenu strukture naših stanica. (Ukoliko mislite da sam previše zabrazdio, predlažem da pogledate film "Koji k.... uopće znamo" ili u izvorniku "What the bleep do we know". Mene su uvjerili.)
Prevladavanje tajnosti i patentiranja Tajnovitost i patentiranje osnovne su vrijednosti kapitalističkoga sustava. Tajnost prije podnošenja zahtjeva za patentiranje pravilo je o kojem se u posljednje vrijeme mnogo raspravlja. Mnogi mislioci još uvijek brane sustav patenata, a u sklopu foruma Svjetske trgovinske organizacije već se dugo pregovara o pravima na intelektualno vlasni&scaro