To će biti naredna razdjelnica u razvoju globalnog društva. Nova će definicija napretka mijenjati njegovo lice i naličje u godinama koje su pred nama. Sve to znači da nas čeka tranzicija iz društva koje teži proizvodnji maksimalne količine proizvoda u društvo koje teži poboljšanju kvalitete znanja. Znači li to da će u globalnom smislu, cilj svjetskog društva biti poboljšanje kvalitete života za svakoga? Ta je opcija ne samo moguća nego možda i jedina koja nas može pripremiti za održivu budućnost.

Najveći društveni problem današnjice je marketinška potrošačka logika koja ljude prisiljava svakoga dana stvarati nove proizvode što iscrpljuje prirodu i okoliš. Sa stajališta čisto kvantitativnog napretka, održivost nije moguća jer podrazumijeva zaustavljanje sustava, što nije prihvatljiva opcija. Kako onda stvoriti novu koncepciju? Na neki način negdje u sustavu mora doći do prekida uobičajene prakse.

Kvalitativni napredak mogao bi biti znak za zaustavljanje, novo crveno svjetlo na semaforu, koje nudi prihvatljivu opciju, pogotovo ključnim figurama u sustavu: prosvijetljenim poslovnim ljudima. Preusmjeri li se društvo s kvantitete na kvalitetu, stvaranje održivog društva budućnosti postaje moguće. Pomak prema kvalitativnom napretku čovječanstvu daje novu neophodnu koncepciju održive budućnosti.

U filozofskim smislu, opisano od ljudi zahtijeva napuštanje materijalističkog okvira u kojem su rasli, i usmjeravanje prema post-materijalističkom društvu budućnosti. Koji će onda biti ciljevi društva ako nisu povezani s materijalnim napretkom? Društvo budućnosti se može odlučiti da se okrene kvalitativnom razvoju čovječanstva. Mnogima bi se ova ideja mogla činiti čudnim, no već do 2015. g. mogla bi postati očita. Iako nitko ne može predvidjeti budućnost, za nju se treba pripremiti.